Zdravi oceani iznimno su značajna karika u lancu kvalitetnog kopnenog okoliša. Oceani su srce hidrološkog ciklusa - prirodne vodene pumpe koju pokreće sunce. Oko 430 tisuća kubičnih kilometara vode ispari iz oceana svake godine. Od te silne količine, otprilike 110 tisuća padne kao svježa voda u oborinama nad kopnom, obnavljajući tlo i kopnene vodene površine. Ciklus se zatvara povratkom vode u mora. Pored toga, oceani su strojevi koji pokreću klimu planeta, skladišteći ogromne količine Sunčeve energije te apsorbirajući ugljični dioksid arti-200011242006006iz atmosfere. Kako je ovaj plin jedan od glavnih nositelja klimatskih promjena, topljenje CO2 u oceanima nužno je za korekciju ljudskog utjecaja na globalne klimatske uvjete.
Na kvalitetu priobalnog i oceanskog okiliša velik utjecaj ima . Gotovo dvije trećine svjetske populacije - 4 milijarde ljudi - živi u pojasu do 400 km od obala, dok gotovo polovica - oko 3 milijarde i 200 tisuća - nastanjuje priobalnu zonu široku 200-tinjak kilometara. Stoga ne čudi studija World Resources instituta (WRI) iz sredine 90-tih, koja tvrdi kako je gotovo polovica svjetskih obala devastirana pritiscima jakog razvoja. U studiji su korištena četiri ključna indikatora rizičnosti za obalna područja - gradovi i gustoća naseljenosti, glavne luke, gustoća cesta te gustća razvoda cjevovoda. Prema tim pokazateljima obale najrazvijenijih zemalja - ponajviše Japana, Australije, SAD-a, Europe te europskog dijela Rusije - strahovito su pogođene brzim napretkom i susreću se s gubitkom priobalnih resursa. Ništa bolje nije ni sa zemljama u razvoju. Zahvaljujući naglom napretku, gotovo svaku obalu u blizini urbanih područja karakteriziraju pretjerano zagađenje i nesmotreno širenje. Zboga toga je svijet ostao bez gotovo polovice priobalnih arti-200011242008006, naročito slanih močvara, te močvara mangrovog drveta.
arti-200011242008006Slična je situacija i s arti-200011242006006. Od 600 tisuća kvadratnih kilometara pronađenih grebena u tropskom i polutropskom području, znanstvenici predviđaju da će se u narednih četrdeset godina njihova brojka smanjiti za 70 posto. Ne treba zaboraviti i da su koraljni grebeni jedan od velikih faktora u zaustavljanju priobalnih područja, što je još jedan od velikih problema s kojim se čovjek susreće.
Kada su u pitanju resursi najvećih vodenih površina planete, nerijetko se misli kako će trajati vječno. Nemoguće je da se izlovi više ribe, školjaka i rakova, no što ih veliki oceani mogu proizvesti. Nažalost, to je velika zabluda. Priobalni i oceanski arti-200011242003006 - najveća 'žetva' prirodnih izvora hrane - u velikim je teškoćama. Premda stoji činjenica da je komercijalno ribarstvo zaslužno za izlov 94 milijuna metričkih tona morske hrane u 1997. godini, podaci ukazuju da je gotovo 70 posto svjetskih resursa morske ribe "u potpunosti eksploatirano, pretjerano izlovljeno ili se vrlo sporo oporavlja".
Može li uzgoj ribe na farmama nadoknaditi pretjerani izlov? Odgovor je prilično nesiguran. Naime, prema podacima iz 1997. godine, nešto više od 28 milijuna metričkih tona ribe, školjaka te morskih trava uzgojeno je na farmama. Najveći dio te količine proizveden je u Kini (gotovo 70 posto od svih uzgojenih vrsta proizvedeno je u ovoj mnogoljudnoj zemlji). arti-200011242003006Međutim, najveći dio završio je u gradovima, kako bi zadovoljio sve veće apetite rastućeg broja stanovništva, te kao izvoz u industrijski razvijenije zemlje, a vrlo malo kao oporavak morske flore i faune.
Pored pretjeranog izlova, jedan od glavnih 'krivaca' za ugroženost morske flore i faune je . Ekspanzija i velik porast populacije te porast gradova duž obala uvelike pridonose povećanju zagađenja gotovo svih mora i oceana svijeta. Između 80 i 90 posto cjelokupnog ulova ribe odnosi se na područja u rasponu od 50 do 300 kilometara od obale. Stoga je zagađenje, naročito iz kopnenih 'izvora', dodatni faktor koji utječe na slab ulov ribe.
Ima li ovoj crnoj situaciji i još crnijim prognozama lijeka? Pitanje je to koje ima jednostavan ali i vrlo kompleksan odgovor. Lijeka zasigurno ima i nije ga teško dokučiti, no kako taj odgovor primjeniti u praksi?
Priobalje i oceane može se održavati i iz njih crpiti na način da i buduće generacije uživaju blagodati, ali samo ako se ulože napori cjelokupne ljudske zajednice koja će raditi prema zajednički dogovorenim interesima vezanim za arti-200011242002006. Trenutačno situaciju uvelike pogoršavaju neaktivnost vladajućih struktura te nesposobnost da se nametnu određene regulative situaciju. Čini se kako će čovjek, po tko zna koji put sudbine oceana i u ovom slučaju postati svjesniji tek kada bude kasno.
