Bio je to trenutak pun osjećaja. Uz glazbu orkestra Škotske straže, koji je svirao temu iz ŤVatrenih kočijať, na Centre Court kročilo je više od pedeset onih koji su doživjeli najveću sreću u svijetu "bijelog sporta" ? podizanje pobjedničkog pehara u Wimbledonu. Ispred vojvotkinje od Gloucestera, počasne predsjednice Lawn Tennis Associationa, prodefilirala je teniska elita, impozantan skupina nikad u povijesti okupljen na jednom mjestu. Svi prisutni za uspomenu na ovaj jedinstveni događaj dobili su posebnu graviranu plaketu od Waterford kristala.
Voditelj priredbe, John Barrett, komentator BBC-a koji je i sam nekad nastupio na Wimbledonu, priču je otpočeo sljedećim riječima: ŤNa ovom čuvenom mjestu, ovi su nas tenisači svojim umijećem ostavljali bez riječi i podarili nam toliko predivnih uspomena. Dame i gospodo, tu su prvaci.ť Jedan od onih koje je Barrett predstavio bila je i njegova supruga Angela Mortimer, pobjednica Wimbledona iz 1961.godine.
Igrači su predstavljani redom, od onih koji su osvojili četiri i više naslova u igri parova, preko finalista u pojedinačnoj konkurenciji koji su se za naslov borili barem dvaput u karijeri, do samih osvajača titula. Agassi (pobjednik 1992.) i Davenport (1999.) bili su obučeni u trenirke, jer su kasnije tijekom dana imali zakazane dvoboje. Najveći pljesak upućen je Rodu Laveru, Chris Evert, Steffi Graf, Borisu Beckeru, Stefanu Edbergu i, naravno, velikom Bjorn Borg, koji je kleknuo i poljubio travu terena na kojem je pet godina neprikosnoveno vladao. Nažalost, nije bilo ljubimca wimbledonske publike, vječne prznice Johna McEnroea, koji je na tom terenu izrekao svoju legendarnu repliku sucu: ŤNemoguće je da to mislite ozbiljno!ť
