Dok se cijela nacija trenutno bavi referendumom o ustavnoj
definiciji braka, kroz ušicu igle se pokušavaju progurati zakoni
koji će bitno utjecati na naše živote i sudbine.
Naime, dvoznamenkasti broj zakona vezan uz sferu rada se donosi
upravo sada. Ti zakoni se direktno tiču svakog građana i građanke
Hrvatske jer će odrediti koliko ćemo prekovremenih sati raditi u
budućnosti, hoćemo li biti i do deset godina zaposleni na
ugovorima na određeno te na ostalim prekarnim oblicima rada.
Upravo taj zakonodavni okvir će odrediti hoćemo li u mirovine ići sa 67 godina, hoćemo li
raditi preko agencija ili pak raditi za kupone.
"Glavna svrha novog prijedloga Zakona o radu je daljnja
deregulacija radnog zakonodavstva i fleksibilizacija radnih
odnosa. Dok se u mainstreamu fleksibilizacija obično paušalno
opisuje kao pozitivan proces koji dovodi do povećanja
zaposlenosti i 'konkurentnosti' gospodarstva, ona u praksi
donosi 'nesigurne' oblika rada, lakše otpuštanje radnika
(primjerice putem otkazivanja privremenih oblika ugovora),
povećanu eksploataciju radnika koji pristaju na lošije radne
uvjete zbog straha od gubitka posla i 'rezervne armije rada' koja
je uvijek spremna raditi za manje, a što sve naravno dovodi i do
smanjenja sindikalnog djelovanja i generalne zaštite prava,
bilo zbog straha radnika od neproduženja ugovora, bilo zbog
činjenice da je radnike u nesigurnim tipovima radnih odnosa teže
organizirati", pojasnila je aktivistkinja Jelena
Miloš za Vox Feminae.
Takve promjene direktno se tiču egzistencije radnika u najširem
smislu - od zdravstvenog stanja i socijalnih prava, preko
slobodnog vremena i obiteljskog vremena, do ljudskog
dostojanstva.
Na iste opasne tendencije je već ranije upozorila Ženska fronta za radna i socijalna prava,
koja je istaknula kako će prouzročiti dugoročne socijalne procese
čije će posljedice biti vidljive u neposrednim radnim odnosima i
mirovinskoj potpori, ali će i odrediti smjer društvenih kretanja
i budućim generacijama. Ženska fronta stoga traži kodifikaciju
radnog zakonodavstva u jedinstven zakon te odbacivanje onih
dijelova zakona koji izravno krše radnička prava.
Dugogodišnja sindikalistkinja i aktivistkinja Jagoda
Milidrag Šmid je za Libelu kazala kako je opasno
mijenjati radno zakonodavstvo u vremenu krize i s golemim brojem
nezaposlenosti.
"'Trebamo se prilagoditi tržištu' su fenomenalne sintagme, zvuče
jako mudro, no zapravo se radi samo o jednom – izrabljivanju. Da
bi jedni mogli živjeti jako dobro i biti besramno bogati, jako
mnogo ljudi mora biti beznadno siromašno. To je povijest ljudskog
roda, a danas su radnici i radnice roblje 21. stoljeća", izjavila
je Milidrag Šmid.
Naime, danas više od 90 posto novozaposlenih žena radi na
određeno vrijeme. Čak 64,9 posto tih žena je u fertilnoj dobi, a
više od 40 posto je bez djece, iako ih želi. Čini se kako je rad
na određeno postao pravilo već danas, iako je prvotno trebao biti
iznimka. No, ako se ovaj institut ugovora na određeno još više
fleksibilizira novim Zakonom o radu, ženama slijedi era
dugotrajne nesigurnosti i diskriminacije.
"Čini mi se da se namjerno proizvode nesigurnost i strah među
ljudima, prije svega kod mladih žena. Pogotovo ako je mlada žena
majka. S jedne je strane organizirana nesigurnost, a s druge
strane ravnodušno okruženje. I onda ste usamljena u svojim
strahovima i tjeskobama kao pojedinka, a politika vam istovremeno
poručuje kako se morate brinuti sama o sebi. Radi se o
dehumanizaciji društvenih odnosa. Bešćutnost je postala potpuno
legitimna, a obzirnost prema slabijima i nemoćnijima u ovakvom
okruženju sve češće nestaje. Kapitalizam ubija solidarnost i
potiče kompetitivnost, ali najčešće na račun nekog drugog. Meni
to uistinu nema nikakve veze s demokracijom, ali mi ovakva vrsta
egzistencijalne prisile ima veze s totalitarizmom. Nesigurnost egzistencije i strah moćna su sredstva
vladanja i pacifikacije svakog otpora", upozorila je
Milidrag Šmid kako nam gora vremena tek slijede
ukoliko ne reagiramo.
Sindikalne središnjice su jučer prekinule pregovore s Mirandom
Mrsićem oko Zakona o radu te su izašli iz
Gospodarskog socijalnog vijeća (GSV-a).
Sindikati traže ostavku ministra rada jer je izigrao dogovor s
njima te najavljuju generalni štrajk.
Ministar Mrsić izjavio je da ni ne pomišlja na ostavku, davši do
znanja da od 'fleksibilizacije i dinamizacije' tržišta ne
odustaje.
Stoga, pitanje je hoće li javnost glasno i jasno ustati te nastojati zaštititi svoja dosadašnja radna i socijalna prava ili će u tišini čekati da postanemo roblje 21. stoljeća - izrabljivani, potplaćeni, bez radničkih prava. Budući da je broj nezaposlenih prešao brojku od 350.000, a Hrvatska je treća po broju nezaposlenih mladih osoba, kucnuo je čas da osiguramo i sebi i svojoj djeci barem mogućnost za dostojanstven rad i svjetlu budućnost.