arti-201102230257006Plava kosa, Dinamov grb i osmijeh – to je Vincent Borden, dječak čija je priča sjajan predložak za filmski scenarij. Prije nekoliko dana za njega je u Zagrebu malo tko čuo, a sada se smije s naslovnica. 12-godišnji nogometni wunderkind, koji je iz države New York preselio u Zagreb, jer je karijeru htio nastaviti u nekom klubu koji ima dobru nogometnu školu, dao je već i svoje prve intervjue.
U svakom napominje kako mu je prvih dana teško jer mu jako nedostaju tata i mama, a ljudi se najviše čude kako to da je odabrao baš Hrvatsku...
arti-201102240266006"Bio sam u Hrvatskoj prije dvije godine, na otoku Pagu s prijateljem mog trenera Vladom Novakom, koji je radio u Dinamu. Pa sam onda dvaput dolazio u Zagreb vidjeti kako je u Dinamu. A i moj trener u Americi Nenad Žigante, koji me dosad trenirao, preporučio je Dinamo. Bio sam i u Nizozemskoj, u Venolu, Excelsioru, i uvjerio se da je ovdje bolje, a i roditelji su istraživali i procijenili da je najbolje da dođem u Dinamo, tu smo imali i neka poznanstva", izjavio je novi dinamovac za Večernji.
Roditelji su mu ostali u SAD-u, a u Zagrebu ima svog skrbnika, također Amerikanca.
arti-201102220901006"Lijepo mi je u Zagrebu, ali jako mi nedostaju moji roditelji, moja obitelj. Prvo je tata bio ovdje sa mnom dok nismo sredili sve oko boravka, škole, razgovarali s važnim ljudima u Dinamu. Idem u OŠ Remete. I dobro je, iako baš ne govorim hrvatski. Pa mi ostala djeca mnogo pomažu, prevode mi. Ali, naučit ću hrvatski. A oni svi govore engleski", priča Vincent.
Inače, igra na poziciji veznog igrača, a već na probi u Dinamu treneri su se zaljubili u njegove nogometne kvalitete. Za Dinamovu je školu saznao preko interneta.
arti-201102200130006"Teško je, mnogo teže nego u Americi, iako je i tamo bilo dobro jer sam za trenera imao bivšeg Dinamova golmana, profesionalca, ali ovdje su mnogo bolji uvjeti", objašnjava i dodaje kako živi u kući 'koju mu je pronašao Dinamo, u Remetama'.
Za kraj je ponovio što mu najviše nedostaje.
"Roditelji, cijela obitelj. Imam dva brata i sestru, nedostaju mi i prijatelji iz škole. Tata će mi doći u svibnju, kući ću u lipnju. Valjda ću izdržati", zaključio je Vincent.