Svi još sigurno
pamtite Igora Pocrnića, čovjeka koji je imao sve:
zavidnu karijeru vizažista i dobro plaćen posao. S takvim je
statusom bez problema je pronašao banku koja mu je odobrila
stambeni kredit. U međuvremenu se razbolio od karcinoma, ostao
bez posla i sad mu prijeti deložacija.
"Jednostavno uzimaju mi sve, izbacuju na ulicu. Ja nemam ništa.
Nemam roditelje koji će mi pružiti neki alternativni smještaj. Ja
jedino mogu u beskućnike. Od osobe koja sam nekad normalno živio,
družio se s ljudima", ispričao nam je Igor prije nešto manje od
mjesec dana.
Ovo su riječi na koje nitko nije ostao hladan. Jer, banku nije
zanimala Igorova bolest, niti to da je još devedesetih protjeran
iz ratnog Sarajeva. Njegova je majka ondje prodala stan i svih 38
tisuća eura dala za učešće u kreditu.
"Ovo je moje jedino što imam. Ovo je moj život, moj trud, moj
rad, moje sve, ja nemam ništa drugo. Meni je žao što banke ne
uvide to, zašto idu na one najsiromašnije", rekao je Igor.
Igorova je skromna majka u svemu podržavala sina. Bila je uz
njega kad se na dvije godine zatvorio u kuću i strepio nad
trenutkom kad će postati beskućnikom.
"Ja sam došla u situaciju da pomislim da si završim život. A
vjernica sam. Molim se Bogu. Bože, i kad sve to učinim, valjda
ćeš razumjeti da više nisam mogla dalje, da sam došla do zida",
rekla nam je prije nešto manje od mjesec dana Igorova majka,
Anita Pocrnić.
Anitine i Igorove suze ganule su i vas. Nakon emitiranja naše
priče mnogo im je ljudi priskočilo u pomoć.
"Ljudi su počeli zvati. Pomagali su neki i financijski, malo
koliko su mogli dati. Jedna gospođa je bila interesantna. Zvala
je RTL Televiziju i tražila je broj telefona. Da ima ona
kuću u Sesvetama i da nam da alternativni smještaj", priča
Igor.
Njegov su broj okrenuli i bivši poslodavci - i sve to kako bi
Igoru pomogli u novom početku.
"Dali su mi kompletan make up. I to zaista sve novo. Vrijedan
make up koji ja sebi nikad ne bi mogao priuštiti. Sad mogu
raditi", kaže Igor.
U posljednja se dva tjedna ponovno osjećao vrijednim, a to mu se
nije dogodilo dvije duge godine.
"Prekrasno nešto. Mislio sam da sam sam. Kad se to sve počelo
događati, usprkos bolesti koja je bila. Jednostavno sam mislio da
sam sam na svijetu. Povukao sam se i dobio depresiju tešku. Kada
ostane čovjek sam i onda se nešto promijeni", kaže Igor.
Igor se za pomoć obratio i predsjedniku Josipoviću. Pisao bi,
kaže, i Baracku Obami samo kako bi banku upozorio koliko je
očajan. U pomoć su mu prvi priskočili aktivisti Živog zida.
I naposlijetku, vijest kojoj se nadao: deložacija je odgođena.
Banka je tražila od suda da se ovrha nad nekretninom odgodi na
šest mjeseci. U tijeku su i daljnji pregovori s bankom.
"Ako sa strane klijenta postoji dobra volja za suradnjom, a pod
uvjetom da ne postoji opasnost da nekretnina bude devastirana,
banka klijentu nudi nekoliko mogućih opcija, ovisno o situaciji u
kojoj se klijent nalazi. To je prije svega ugovor o najmu
nekretnine pod uvjetima koji su klijentu prihvatljivi, ali i
mogućnost prvokupa kada klijent bude financijski spreman na
eventualni ponovni otkup nekretnine", stoji u priopćenju
banke.
Srećom, ovoga se četvrtka, za kada je bila zakazana deložacija,
neće ponoviti potresni kadrovi, koji su nedavno snimljeni u
Pitomači, kada je samohrana majka Marijana Fel izbačena na cestu.
Igor je dobio jednu bitku. Međutim, njegova obrana doma još
uvijek nije privedena kraju. Ni njegova, ni stotine drugih ljudi
koji su živjeli normalnim životom bez kojeg su ostali gotovo
preko noći.
Humanost na djelu osjetio je Igor Pocrnić. Čovjek koji je imao sve - odličan posao, super plaću, kredit za stan. No, život mu se preko noći preokrenuo. Razbolio se, ostao bez posla i ovih ga je dana čekala deložacija. No, nakon naše prve reportaže čini se da Igor ponovno ima razloga za život. Rašeljka Zemunović donijela mu je sretne vijesti.