Vukovarka Željka Jurić 1991. godine postala je
simbol grada. Danas je gleda 26-godišnja žena ispred istih onih
skladišta Veleprometa gdje ju je snimila ekipa BBC-a.
Željka je kao dijete gledala kako pred njenim očima ubijaju
ljude, a nakon godina progonstva povratak nije zaliječio ratne
rane. Borit će se i dalje, kaže, jer je u Berku, gdje sada živi,
čekaju suprug i dvogodišnja kćer Maja.
Grad su branila i braća Josić, heroji nekadašnje
Banijske ulice u Borovu naselju, a danas 47-godišnji Tomislav i
43-godišnji Miroslav koji živi u Zagrebu.
Kućni prag branili su od svibnja '91. sve do 15. studenog. Nisu
znali da je Vukovar pao i u središtu mjesta borili su se još dva
dana. Ondje su zadnji put vidjeli oca. Devet mjeseci torture u
logorima u Srbiji sjetili su se u Memorijalnom centru Domovinskog
rata.
S čim i kako toliko dugo su odlijevali nadmoćnijim srpskim
snagama pitanje je koje danas postavljaju i sami sebi.
Danas grad i dalje živi. Zagrepčanka Biljana
Suman stigla je 2000. godine jer ju je suprug Josip,
vukovarski branitelj, uvjerio da baš ondje trebaju živjeti. Zato
11-godišnji Filip i 13-godišnji Luka koji su stigli kao bebe ne
pitaju Vukovar "da ili ne?".
Nema sumnje, grad heroj uz nadu i puno truda, ponovno će se
uzdići i biti pun života.
Neki su Vukovarci kao djeca gledali kako im pred očima ubijaju ljude, a neki su tijekom vremena postali heroji grada, braneći svoje ulice i vjerujući u bolje sutra.
