Zoraya ter Beek, 28 godina, očekuje da će biti eutanazirana početkom svibnja. Njezin plan je da bude kremirana, jer ne želi biti teret partneru kada bude morao čistiti grob, piše The Free Press.
Ter Beek, koja živi u malom nizozemskom gradu blizu njemačke granice, nekada je imala ambicije postati psihijatricom, ali nikada nije uspjela pronaći volju da završi školu ili započne karijeru. Rekla je da je bila onesposobljena depresijom, autizmom i graničnim poremećajem osobnosti. Sada je umorna od života, unatoč, kako kaže, ljubavi prema svom dečku i nijihovom zajedničkom životu.
Prisjetila se kako joj je psihijatar rekao da su probali sve, da "nema više ničega što možemo učiniti za vas. Nikada neće biti bolje."
Tada se odlučila za eutanaziju. "Uvijek sam bila vrlo jasna da ako se ne popravi, više ne mogu to raditi", smatra Zoraya.
Cijeli proces ne vidi kao svoju dušu koja odlazi, već više kao oslobađanje sebe od života. Njezino oslobođenje, tako reći, dogodit će se u njezinom domu. Bez glazbe, na kauču u dnevnom boravku.
"Liječnica si zaista uzima vremena. Nije tako da uđu i da odmah moraš leći. Prvo šalica kave da smiri živce i stvori ugodnu atmosferu. Zatim će pitati jesam li spremna. Zauzet ću svoje mjesto na kauču. Ponovno će pitati jesam li sigurna, i započet će postupak i poželjeti mi sretan put. Ili, u mom slučaju, lijepo spavaj", rekla je Zoraya.
Zatim će liječnica primijeniti sedativ, te lijek koji će zaustaviti njeno srce. Kad umre, odbor za pregled eutanazije ocijenit će njezinu smrt kako bi se osiguralo da je liječnica poštovala "kriterije pravilne skrbi", a nizozemska vlada će proglasiti da je život Zoraye ter Beek završen na zakonit način.
Zamolila je svog dečka da bude uz nju do samog kraja. Neće biti pogreba, te će mjesto toga njezin dečko raspršiti njene pepeo na lijepom mjestu u šumi koje su zajedno odabrali.
Zoraya Ter Beek je jedna od sve većeg broja ljudi diljem Zapada koji biraju okončati svoje živote umjesto živjeti u boli. Boli koja se, u mnogim slučajevima, može liječiti.
Nova grupa pati od drugih sindroma - depresije ili anksioznosti koje su, kako kažu, pogoršane ekonomskom neizvjesnošću, klimatskim promjenama, društvenim medijima i izgleda beskrajnim nizom strahova i razočaranja.
"Vidim eutanaziju kao neku vrstu prihvatljive opcije koju nude liječnici, psihijatri, kada je prije toga krajnja mjera liječenja bila neuspješna", rekao je Stef Groenewoud, etičar za zdravstvo na Teološkom sveučilištu Kampen, u Nizozemskoj.
Nizozemska je 2011. postala prva zemlja na svijetu koja je legalizirala eutanaziju. Od tada, broj ljudi koji biraju umrijeti je sve veći.
POGLEDAJTE VIDEO: Stiže novo doba medicine baš u vrijeme velike skepse prema cjepivu: Prvi pacijenti dobili su novo cjepivo protiv raka