"Gdje stanujete?", pita Maike Jansen. Ova babica kleči na podu i smješka se trudnici. "Nemam stalnog mjesta", odgovara uznemireno Mary (ime je promijenjeno). "Malo sam ovdje, malo ondje." Članovi jedne župne zajednice su je prihvatili i naizmjence se brinu o njoj, priča ova žena iz Gane. "To je teško ako nemate čvrstog oslonca", kaže babica suosjećajući s trudnicom. Mary klima glavom potvrdno. l čvrsto stišće maramicu u rukama, piše Deutsche Welle.
Kako živi bez dozvole boravka? "To je pakao!" - triput ponavlja trudnica. "Ako mi netko nešto napravi, onda to ignoriram, nastojim to zaboraviti." Što joj to i tko čini, ona ne kaže. Naglašava da joj je najvažnija medicinska skrb koju dobije ovdje.
A to "ovdje" je liječnička ordinacija AnDOCken za ljude bez papira, koju nudi Diakonie Hamburg. "Podliježemo liječničkoj obvezi šutnje", stoji na više jezika na ulazu u ordinaciju. Već prije otvaranja ordinacije pred vratima ljudi čekaju u redu. Njima liječničku pomoć nude anonimno, besplatno i na više jezika liječnici opće prakse, socijalni radnici, ginekolozi, a od travnja ove godine prvi put i jedna babica - Maike Jansen.
Stalni strah od rizičnih trudnoća
Mary je nedavno bila kod ginekologinje Terese Steinmüller. Ona joj je dijagnosticirala previsok tlak, pretilost, krv i bakterije u urinu, i samo jedan bubreg - a sve to povećava rizik za njezinu bebu. Brojne žene dolaze s traumama, kaže doktorica Steinmüller. Silovanja za vrijeme bijega, sakaćenje spolnih organa ili briga za djecu koju su negdje ostavile. I Mary je svoju kćer ostavila kod jedne tete u Gani.
Život bez papira, strah da će biti otkrivene i protjerane, to jako opterećuje trudnice, priča doktorica Steinmüller, koja je i psihoterapeutica. "One su u stalnom strahu." Posljedica su depresije, nesanica, anksioznost, tjelesna oboljenja kao infekcije i prijevremeno pucanje vodenjaka. Gotovo svaka druga trudnoća je rizična trudnoća. Tim važnija je medicinska skrb. "Njima je potrebno puno više skrbi", kaže ova liječnica.
Liječnici upozoravaju na opasnost u slučaju povratka u Ganu
Maike Jansen, koja je puno radila s izbjeglicama u inozemstvu, uzima si vremena za Mary. Oprezno pipa njezin trbuh, pomaže joj da osjeti gdje beba leži u maternici i da uz pomoć stetoskopa čuje kako krv prolazi pupčanom vezom do njezine bebe. Pacijentica postaje smirenija, njezin glas nježniji. Mary ima samo još jedan bubreg. Drugi je darovala svojoj rođakinji koja živi u Engleskoj. Zbog toga je i došla u Europu. Rođakinja je unatoč transplantaciji umrla. Mary je ostala sama, njezina viza je istekla.
Liječnici su je upozorili na opasnost povratka u Ganu jer tamo s jednim bubregom ne bi imala potrebnu medicinsku skrb, kaže Mary. A njemačko Savezno ministarstvo vanjskih poslova o toj zemlji piše: "Medicinska skrb se ne može uspoređivati s onom u Europi, problematična je zbog slabe tehničke opremljenosti, ali i higijenskih uvjeta."
Teško ostvariva zdrava prehrana
Mary je došla u Hamburg jer su joj drugi ljudi iz Gane rekli da joj mogu pomoći. Pokazali su joj gdje se nalazi ordinacija AnDOCken i nahranili je, priča Maike Jansen. Tradicionalno gansko jelo fufu više ne jede otkako joj je liječnica rekla da je pretila. I od tada je izgubila nekoliko kilograma, krvni tlak joj nije više tako visok. Pije više vode i nastoji više se kretati, priča Mary.
Maike Jansen hvali njezinu dosljednost. Ona zna kako teško je ženama bez stalnog mjesta boravka hraniti se uravnoteženo, s puno voća i povrća. "To se ne može zahtijevati." Ona im zato daje folnu kiselinu, tablete željeza, magnezija i vitamina, preporučuje jednostavna sredstva protiv upale mjehura. Svake godine ordinacija AnDOCken pomaže oko 200 trudnica. Većina ih dolazi iz Gane i drugih afričkih zemalja, nešto manje iz Južne Amerike, Azije i europskih zemalja koje nisu članice EU-a.
Strah od izgona
Život u ilegali u Njemačkoj je kažnjiv. Državne ustanove (osim škola) dužne su prijaviti Ustanovi za strance svakoga tko ilegalno boravi u Njemačkoj. Toj osobi onda prijeti izgon. Zato Mary i drugi ljudi bez papira nikad ne ulaze u gradski tramvaj ili autobus bez karte i paze da budu neupadljivi.
Pravo na zdravlje je ljudsko pravo. Zato i Mary ima pravo na medicinsku skrb u slučaju akutnih oboljenja i kao trudnica. Ali, zbog straha od izgona ona i drugi ljudi bez dozvole boravka otežu s liječničkim pregledima za koje bi se trebalo prijaviti.
A u hitnom slučaju svatko ima pravo na anonimno liječenje u bolnici. Međutim, ostvariti to pravo je jako teško, kaže Maria José Guillén Ramirez, socijalna radnica u ordinaciji AnDOCken. "Ako je hitni slučaj morate primiti ljude, ali ima bolnica koje to ne čine." Jer, bolnice koje tako pomažu često za to ne dobiju ništa.
Put iz ilegalnosti
Strah od vlasti može imati teške posljedice za djecu, upozorava Katolički forum "Život u ilegalnosti". Ako nemate "izvod iz matične knjige rođenih, ne možete dokazati ni svoje postojanje ni pripadnost svojoj obitelji". Mary onda ne bi mogla spriječiti da njezino dijete bude od nje odvojeno.
Od 32. tjedna trudnoće ona može u Uredu za strance u Hamburgu zatražiti privremenu dozvolu boravka (tzv. Duldung) radi zaštite majke. Trudnica koja to dobije može računati da ne smije biti istjerana najmanje osam tjedana nakon poroda i ima zdravstveno osiguranje, objašnjava socijalna radnica Ramirez. Sam porod u rodilištu košta više tisuća eura. Tako puno novca te žene nemaju. Jer, bez dozvole boravka ne mogu dobiti regularni posao. One većinom čiste u privatnim kućanstvima tako dugo dok je to u trudnoći moguće.
Mnoge strahuju od izgona nakon poroda, kaže socijalna radnica. Ako je otac djeteta Nijemac - ili netko tko ima pravo boravka u Njemačkoj - i prizna očinstvo, onda i majka može ostati u Njemačkoj dok dijete ne navrši 18 godina. Mary se nada da će otac njezinog djeteta priznati očinstvo. "Molim se Bogu da on to učini."
