Kompanija Ferrero je krenula s poticanjem sadnje lijeske u svrhu smanjenja ovisnosti o uvozu iz zemlje koja je najveći svjetski proizvođač - Turske. Iako na prvu djeluje kao odličan poslovni potez, povećanje proizvodnje domaćeg lješnjaka radi smanjivanja ovisnosti o uvozu koje je inicirao Ferrero pretvara se u ekološki skandal, piše Poslovni.hr.
Prema Financial Timesu, mali proizvođači koji se bave organskom poljoprivredom su nezadovoljni zbog popularne Nutelle. U općini Vignanello smještenoj sjeverno od Rima, uz lješnjake, tradicionalno se uzgajaju i masline te vinova loza.
Priroda to više ne može izdržati
Ipak, na poticaj Ferrera, mnogi poljoprivrednici iz Vignanella su brojna zemljišta prenamijenili u nasade lješnjaka i to u samo nekoliko mjeseci. “Uzgajanje lješnjaka masovno je eksplodiralo postavši okidač za tako brzu promjenu ekosustava da priroda to više ne može izdržati”, objasnio je vlasnik male organske farme Giacomo Andreocci.
Gotovo na svakom koraku i Vignanellu se mogu vidjeti stabla lijeske, a rezultat je to Ferrerove odluke o smanjivanju uvoza lješnjaka iz Turske. Ipak, valja istaknuti kako je Turska najveći svjetski proizvođač i vodeći dobavljač talijanske kompanije Ferrero. Uz to, i političari su pozivali na skraćivanje dobavnih lanaca, poticanje lokalne proizvodnje te povećanje nadzora održivosti, na što se kompanija Ferrero odazvala.
“Potrošači općenito postaju osvješteniji o tome kako se proizvodi koje kupuju proizvode i odakle dolaze”, smatra Ishan Das iz britanskog trgovca orašastim plodovima Freeworld Tradinga. Stanovnici Vignanella su podijeljeni oko Ferrerove inicijative - dok su jedni oduševljeni mogućnošću zarade, drugi vjeruju da će okretanje monokulturi uništiti okoliš.
Ipak, u tom dijelu Italije i okolici lješnjaci se uzgajaju još od 1960-ih godina, ali Ferrerov plan iz 2018. predvidio je povećanje domaće proizvodnje lješnjaka za trećinu i to do 2025. godine. Naime, lješnjak bi se trebao uzgajati na čak 90.000 hektara.
Kompanija Ferrero se odlučila na takav potez jer je najveći svjetski otkupljivač lješnjaka, a da stvar bude kompliciranija, istovremeno se suočava s političkim i tržišnim pritiskom. Iz Ferrera tvrde kako se njihov plan poticanja proizvodnje fokusira na područja gdje se lijeska može integrirati s ostalim kulturama. Upsut, time suhtjeli i smanjiti površinu neobrađenog zemljišta.
Ipak, ne misle svi tako. Stručnjaci za zaštitu okoliša su pojasnili kako je tom odlukom došlo i do sadnje lijeske na područjima gdje ona ne raste prirodno, poput priobalnog područja. Postoji opasnost iscrpljivanja hranjivih sastojaka iz tla kod intenzivnog uzgoja, a još uz to, lijeska bi onda mogla potisnuti autohtone kulture iz njihova staništa.
“Što više koristimo taj pristup, to se više približavamo točki bez povratka”, istaknuo je znanstvenik sa sveučilišta Tuscia Goffredo Filibeck. Ekolozi upozoravaju kako monokulture mogu pospješiti širenje biljnih bolesti i nametnika što dovodi do većeg korištenja pesticida i herbicida.
Ipak, ni talijanskoj vladi to nije u cilju pa je u sklopu plana za oporavak i otpornost namijenila je 6,8 milijardi eura za poljoprivrednu komponentu. Taj novac bi trebao ići dijelom i za povećanje organske poljoprivrede, povećanje bioraznolikosti i smanjenje korištenja kemijskih sredstava.
“Tamo gdje je bioraznolikost, imate savršeno uravnotežen sustav”, rekao je agronom iz Vignanella Fernando Testa. Ferrero je oštro odbacio navode da inicijativa šteti okolištu.
“Uzgoj lješnjaka ne uništava talijansko selo; u stvari, Italija ima dugu tradiciju uzgoja ove kulture i jedan je od vodećih svjetskih proizvođača, a talijanski lješnjak koristi niz kompanija širom svijeta u različitim industrijama”, poručili su Testi iz Ferrera.
Tržište morati stalno 'hraniti'
Zbog problem održivosti Ferrero je konzultirao stručnjake. Određeni dio talijanskih poljoprivrednika smatra kako u Ferrerovoj inicijativi nema ništa loše.
“Ova polemika je nadrealna. Monokulture, bilo pšenice, kukuruza ili vinove loze, nisu ništa novo. Na svakom je poduzetniku da odabere i odgovornost provedbe odgovarajućih agrotehničkih mjera”, poručio je predsjednik tallijanske unije poljoprivrednika Lorenzo Bazzana.
Veći domaći uzgoj omogućuje Ferreru skraćivanje dobavnih lanaca. Navedena kompanija u ovim trenucima otkupljuje čak trećinu godišnjeg uroda Turske koja sudjeluje s gotovo 70 posto u svjetskoj proizvodnji lješnjaka. Kompanija Ferrero sirovinu za svoj namaz uvozi i iz drugih zemalja, poput Čilea i Gruzije.
Sve je to povećalo pritisak na talijanske uzgajivače. “Tržište morati stalno ‘hraniti’. Otkupljivači žele prvoklasnu robu i žele ju brzo”, zaključio je Marcello Lagrimanti koji je još 2017. započeo s uzgojem lješnjaka u Vignanellu.
