Radi se o konceptualnim shemama za baze kojima bi se nalazili američki vojnici koji se bore u Afganistanu i koje bi im trebali pružiti osjećaj sigurnosti.
Projekt pod nazivom In harm's way (Na opasnom mjestu) vodio je profesor Lee Cagley, voditelj odjela za unutarnji dizajn, koji je zatražio od studenata da zamisle kako bi trebale izgledati isturene baze u bliskoj budućnosti, konkretno u Afganistanu 2022.
"Radim na ovome već nekoliko godina, još od kada sam vidio TV emisiju u PTSP-u", kaže Cagley. "Vojnici koji su se vratili iz Iraka ili Afganistana puno su pričali o tome kako se nigdje nisu mogli opustiti. Šatori koje su koristili u isturenim bazama nikada nisu stvarali osjećaj sigurnosti."
Emocionalna podrška
"Palo mi je na pamet kako u osnovi govore o problemima koji se odnose na unutarnji dizajn - okoliš u isturenim bazama nije pružao emocionalnu podršku vojnicima", dodao je Cagley.
Brzo izgrađene, takve se baze i predstraže najčešće rade od materijala koji se nađu pri ruci. Ponekad vojnici jednostavno zauzmu napuštenu zgradu umjesto da rade novu bazu.
Studenti su dobili zadatak projektiranja zaklona koji bi pružali veću fizičku i emocionalnu utjehu.
Građevine bi trebale sadržavati prostorije za smještaj, menzu, odjel za pranje rublja i medicinski odjel, i cijeli bi komplaks trebao biti u stanju primiti oko 120 vojnika. Američka vojna satnija sastoji se od oko 80 do 250 vojnika.
DOK SE NATO ŠIRI: Znate li gdje sve u svijetu Rusija ima vojne baze?
Podzemni "zen centar"
Studentski projekti jako variraju u obliku, formi i materijalima. Tako je jedan student zamislio kompleks koji bi se sastojao od šestostranih građevina napravljenih od ojačanog betona koji je u stanju apsorbirati udarni šok eksplozije. Kompleks bi trebao imati i podzemni zen centar, namijenjen meditaciji i molitvi.
"Njegovo je rješenje najmanje prenosivo, ali je dosta jednostavno za izgraditi i posjeduje visoki stupanj balističke otpornosti, zbog čaga je najsigurnije, i stvarno ali i psihološki", kaže Cagley.
Drugi je student zamislio je prostranu građevinu s rastezljivim pokrovom u kojem bi bili prozori koji bi danju unosili prirodno svjetlo a noću pružali pogled na zvjezdano nebo.
Područje za spavanje bilo bi pokriveno visokim pokrovom. Spavaonice ne bi imale krov, što bi rezultiralo otvorenim i prozračnim okolišem. Uz to, imale bi drveni finiš, meku paletu boja i uzdignute krevete.
Prozirni zidovi?
"Njegovi unutrašnji prostori sjedinjeni su u dvokatnu seriju individualnih nastambi koje su lako prenosive, ali stalno podsjećaju na sitne stanove", opisao je Cagley.
Treći se projekt odnosi na kompleks sa krovom koji izgleda kao planinski teren. Prozirni zidni paneli bili bi napravljeni od aluminij oksinitrida i stvarali "osjećaj otvorenosti dok bi istovremeno lako izdržali direktan pogodak 12,7 mm metka". Građevine bi bile postavljene oko dugog središnjeg dvorišta na kojem bi se nalazio prostor za vježbu i odmor.
Kako bi što bolje napravili svoje projekte, studenti su se informirali kod onih studenata koji su trenirali za vojne časnike. Uz to su posjetili i obližnju vojnu bazu, gdje su proučavali isturenu bazu koja se koristi za trening.
Studenti su radili i s umirovljenim tehničarem zračnih snaga Josephom Pasquantinom koji je pomagao u projektiranju i postavljanju šatorskih gradova u zonama sukoba dok je bio u službi.
"Svatko tko je boravio u takvoj bazi zna da tamo nema privatnosti, nema bijega od posla" rekao je Pasquantino. "I koliko se god vojska trudila osigurati odmor i relaksaciju, par dana tu i tamo ništa ne pomaže.
Sveučilište se nada da će dobiti financije od Ministarstva obrane kako bi mogli napraviti nekoliko prototipova u prirodnoj veličini.
