Prema podacima skupine za zaštitu prava palestinskih zatvorenika Addameer, u izraelskim zatvorima trenutno se nalazi oko 5.500 Palestinaca, a među njima su 54 žene i 230 djece. Čak 481 zatvorenik ondje se drži bez suđenja, a pod krinkom nezakonite prakse tzv. adiministrativnog pritvora, piše Al Jazeera Balkans.
Nedavno je izraelski ministar javne sigurnosti Gilad Erdan iznio plan za "pogoršanje" već ionako strašnih uvjeta u kojima palestinski zatvorenici borave u izraelskim zatvorima. Kazao je kako će zatvorenicima biti oduzeto "pravo na kuhanje" ne spominjući kako se mnogim zatvorenicima, naročito u prvoj fazi pritvora, uopće ne daje hrana.
Al Jazeera piše kako su uvjeti u izraelskim zatvorima krajnje nehumani te donosi ispovijesti nekolicine Palestinaca koji su prošli fizičke i psihički torture u njima.
'Ubili su moju mačku'
Wafa' Samir Ibrahim al-Bis imala je samo 16 godina kada je odlučila staviti pojas s eksplozivom i raznijeti se među izraelskim okupacijskim vojnicima. "Jedino to sam mogla učiniti kako bih osvetila 12-godišnjeg dječaka Muhammada al-Durraha kojeg su izraelski vojnici brutalno ubili pred TV kamerama u rujnu 2000. godine", kazala je.
Nije uspjela u svome naumu. Izraelski vojnici su je uhitili.
"Mučili su me godinama u zloglasnoj Ćeliji 9 zatvora Ramleh. To je bila prostorija za mučenje ljudi poput mene. Visjela sam sa stropa i tukli su me. Stavljali su mi crnu vreću na glavu dok su me tukli i ispitivali satima i danima. Puštali su mi pse i miševe u ćeliju. Danima nisam mogla spavati. Skidali su mi svu odjeću i tako me držali danima. Nisu mi dali da se vidim s odvjetnikom pa čak ni s ljudima iz Crvenog križa..."
Jednog dana, kaže, vidjela je malu mačku koja je išla između ćelija.
"Bacala sam joj hranu da se sprijateljimo. Kasnije je počela dolaziti u moju ćeliju i ostajala sa mnom satima. Kada su to čuvari otkrili, zaklali su je preda mnom. Plakala sam zbog nje više nego ikada za sebe. Nekoliko dana kasnije, zatražila sam od čuvarice šalicu čaja. Vratila se i rekla: "Pruži ruke da uzmeš šalicu." Kada sam to uradila, prolila mi je kipuću vodu na ruku i dobila sam opekotine trećeg stupnja. Još imam ožiljke...", ispričala je Wafa' Samir Ibrahim al-Bis.
A Palestinian prisoner looks trough the fence of a bus transporting him from an Israeli jail to Tarqumiya checkpoint in the West Bank 15 August 2003. Israel freed scores of Palestinians held for criminal offenses whose release had been delayed after a pair of suicide bombings earlier this week, the army said. The prisoners boarded buses for four Israeli checkpoints in the West Bank and one at the entrance to the Gaza Strip. AFP PHOTO/ Orel COHEN (Photo by OREL COHEN / AFP)
'U ćelijama smo se borili za život'
Sana'a Mohammed Hussein al-Hafi uhićena je na prijelazu Beit Hanoun kada je u svibnju 2015. krenula u posjet svojoj obitelji na Zapadnoj obali.
"Moje patnje počele su tog dana u 7.30 ujutro. Vojnici su me pretražili na najponižavajući način. Svaki djelić tijela su mi pregledali, natjerali me da se posve skinem. Takva sam bila do ponoći. Na kraju su mi stavili okove na ruke i noge i povezali mi oči. Molila sam glavnog časnika da mi dopusti da se javim obitelji jer su me čekali s druge strane prijelaza. Pristali samo ako ću reći "Ne dolazim kući večeras" i ništa više..."
Sana'a je odvedena u vojni kompleks Ashkelon gdje je zatvorena vrlo malu ćeliju.
"Užasno je smrdjela. Bilo je jako hladno iako je bilo rano ljeto. Krevet je bio mali i prljav, kao i plahta. Vojnici su mi oduzeli sve, uključujući sat. Nisam mogla spavati jer su me ispitivali svakih nekoliko sati. Sjedila sam na drvenoj stolici satima i stalno sam isto prolazila. Psovali su me, vikali, vrijeđali. U Ashkelonu sam bila sedam dana, pustili su me da se istuširam samo jednom i to vrlo hladnom vodom", ispričala je.
I maloljetnice i starice u zatvorima
Potom je bila prebačena u zatvor HaSharon gdje je dijelila ćeliju s još nekoliko Palestinki, od maloljetnica do starica.
"Vodili su me na ispitivanje svaka dva-tri dana. To bi trajalo od zore pa skoro do ponoći. Nekad su me stavljali u veliki vojni kamion s drugim ženama i vodili nas na vojni sud. Bile smo svezane ili pojedinačno ili jedna za drugu. Čekale smo satima samo da bi nam rekli da je ročište odgođeno. U ćelijama smo se borili za život zbog teških uvjeta i liječničke nebrige. Jednom je stara žena kolabrirala. Imala je dijabetes i nije imala medicinsku njegu. Vrištale smo i plakale. Preživjela je, nekako", ispričala je Sana'a koja je u izraelskim zatvorima provela deset mjeseci, a zatim još pet mjeseci u kućnom pritvoru.
'Vezali bi me za stup, golog, s vrećom na glavi'
Fuad Qassim al-Razam bio je izložen psihičkom i fizičkom mučenju kako bi ga prisilili da prizna stvari koje nije učinio.
"Prva faza pritvora je obično najteža jer je mučenje najoštrije, a metode najbrutalnije. Nisu mi davali da jedem i spavam, visio sam sa stropa satima. Nekad sam morao stajati na kiši, gol, vezan za stup, s vrećom preko glave. Tako sam stajao cijeli dan, povremeno su me vojnici udarali nogama, rukama ili palicama. Godinama mi nisu dozvoljavali da vidim obitelj, a kada su napokon dozvolili da vidim majku, ona je umirala. Hitna pomoć ju je dovukla u zatvor Beir Al-Saba i skinuli su mi okove da je vidim. Bila je užasnog zdravlja i nije više mogla govoriti. Sjećam se kako su joj cjevčice izlazile iz ruku i nosa. Ruke su joj bile modre od igala injekcija. Znao sam da je to posljednji put da je vidim, pa sam joj čitao iz Kur'ana prije nego su me vratili u ćeliju. Preminula je 20 dana kasnije. Znao sam da je ponosna na mene. Kada su me pustili, nisu mi dozvolili da čitam Kur'an kod njenog groba i odmah su me deportirali u Gazu nakon razmjene zatvorenika 2011. godine", ispričao je ovaj Palestinac.
A Palestinian woman looks at pictures during a visit of a building which used to be an Israeli prison to keep Palestinians during Israel's occupation of Gaza, on April 14, 2013, as part of a tour organized by Hamas to show the facility that has now turned into a memorial center, in Gaza City. Israel has evacuated its settlements and army posts in the Gaza Strip in 2005. AFP PHOTO MAHMUD HAMS (Photo by MAHMUD HAMS / AFP)
'Palili su šibice ispod mojih genitalija'
Mohammeda Abul-Aziz Abu Shawisha Izraelci su uhićivali sedam puta, prvi put kada je imao samo šest godina optuživši ga da je bacao kamenje na izraelske vojnike.
"Ponovo su me uhitili kada sam bio tinejdžer. Tada su me pretukli, a izraelski časnik je palio šibice ispod mojih genitalija. Skinuli su mi svu odjeću i stavili mi donje rublje u usta kako bi zagušili moje vrištanje. Danima me boljelo kada sam pokušavao ići u toalet", ispričao je Mohammed za Al Jazeeru.
Njegov posljednji boravak u zatvoru bio je i najduži. Zatvoren je u travnju 1985. i iza rešetaka je proveo devet godina.
"Čak i u zatvoru, naša borba za naša prava nikad nije prestajala. Borili smo se štrajkovima glađu, a oni su nam uzvraćali izolacijom i mučenjem. Čim bi zatvorska uprava popustila pod našim zahtjevima kako bi okončali štrajk, polako bi nam oduzimali sve što smo postizali. Nisu nam davali hranu, sprečavali su posjete obitelji pa čak i susrete s prijateljima iz zatvora. Često su nam, bez ikakvih razloga, oduzimali knjige i druge obrazovne materijale", ispričao je Mohammed koji je po izlasku iz zatvora napisao knjigu o svojim strašnim zatvorksim iskustvima.
'Zbog mene su zatvorili i cijelu moju obitelj'
Shadi Farah uhićen je koncem 2015. kada mu je bilo samo 12 godina, a pušten je na slobodu koncem studenoga prošle godine. U to vrijeme bio je najmlađi zatvoreni Palestinac u izraelskim zatvorima.
"Ispitivali su me u zatvoru Maskouibiah u Jeruzalemu, najčešće u ćeliji broj 4. Nakon višednevnog fizičkog mučenja, sprečavanja spavanja i teških batina, zatvorili su moju cijelu obitelj – majku, oca i moje sestre i braću. Rekli su mi da su oni zatvoreni zbog mene i da će ih pustiti samo ako priznam svoje zločine. Psovali su me takvim riječima da ih ne mogu ponoviti. Prijetili su da će mojim sestrama i majci učiniti užasne stvari. Nakon svakog mučenja, vraćao sam se u ćeliju očajnički želeći da se naspavam, a i tada bi me vojnici budili šamarima i udarcima čizmama u stomak", ispričao je ovaj tinejdžer.
'Satima sam morao sjediti na stolici s nejednakim nogama'
Jihad Jamil Abu Ghabn priča, pak, akko su mu u zatvoru pokušavali slomiti duh i oduzeti mu dostojanstvo.
"Često su mi stavljali smrdljivu vreću preko glave zbog čega sam povraćao u nju. Kada bi je skinuli, lice bi mi bilo otečeno i imao bih jaku glavobolju zbog manjka kisika. Dok su me ispitivali morao sam satima sjediti na stolici s nejednakim nogama i zbog toga su me stalno boljeli vrat i leđa. Nekada su dovodili "zatvorenike" u moju ćeliju, tvrdeći kako su oni članovi palestinskog otpora. Kasnije bih otkrivao da su oni zapravo doušnici koji su me na prevaru pokušavali natjerati da nešto priznam. Te kolaboracioniste smo nazivali assafir (ptice)", ispričao je Al Jazeeri Jihad Jamil.
