Pritisak na Saveznu Republiku Njemačku da odustane od ruske nafte i plina raste. Ali ovisnost je velika i energetska tranzicija će potrajati. Ono što je potrebno jesu praktične političke mjere, smatra Jens Thurau, piše Deutsche Welle.
Svakim danom, sa svakom novom užasnom viješću iz Ukrajine o masakrima civilnog stanovništva, raste pritisak na Njemačku da prestane nabavljati rusku naftu i plin. To su razumljivi zahtjevi, posebno i prvenstveno iz Ukrajine. A zastrašujuće je i to što sada studija ekološke organizacije Greenpeace otkriva da će Njemačka ove godine morati platiti Moskvi rekordnu svotu od oko 32 milijarde eura za kupovinu nafte i plina. Glasan zahtjev da se tome odmah stane na kraj svakako je opravdan i sigurno će postati još glasniji.
Plinovod
Ali i ministar gospodarstva Robert Habeck iz Zelenih je u pravu kada kaže da bi socijalni mir u Njemačkoj bio u opasnosti ako bi se naglo obustavile isporuke plina. Habeck je već pokušao već sada forsirati isporuku plina iz drugih zemalja, poput Katara i Norveške. Njemačka planira brzu izgradnju terminala za uvoz ukapljenog plina. Dugoročno se pak oslanja na masovnu izgradnju obnovljivih izvora energije i na vodik kao izvor energije budućnosti, prvenstveno za industriju.
Bolne rasprave
Sve je to ispravno i dobro, i ide u prilog Vladi kako ne bi odbijala, posebno za Zelene, bolnu raspravu kao što je nastavak rada nuklearnih elektrana koje još postoje. Tu pripada i ideja da se još jednom preispita u Njemačkoj zabranjeno dobivanje plina „frakiranjem".
Ali ono što je zajedničko svim tim raspravama je da one završe jednako brzo kao što su i počele. Ono što ostaje je pak velika ovisnost o uvozu iz Rusije. Sve u svemu, stoga je pravi način da se ta ovisnost okonča korak po korak - a ne velikim, spektakularnim obustavljanjem ruskih isporuka od danas do sutra.
Ono što frustrira je to što se Vlada ne usuđuje poduzeti neke male, ali efikasne mjere koje bi već sada mogle pomoći u uštedi energije. Jedna od takvih mjera bilo bi ograničenje brzine na autocestama. Neshvatljivo je zbog čega se to još odavno nije dogodilo, iako više stručnjaka uvjerava da bi time bila moguća ušteda nafte od oko sedam posto. Takva mjera bi se također mogla ograničiti na određeno vremensko razdoblje. Zašto ne? Važno je da se nešto dogodi.
Predstojeća obustava mora biti konačna
Da bi bilo jasnije: Njemačka se prije svega mora osloboditi ovisnosti o ruskoj nafti i plinu. I to definitivno. U novim zgradama se više ne smiju ugrađivati plinski sustavi za grijanje, a upotreba obnovljivih izvora energije se konačno mora istinski masovno proširiti. No, za sve to treba vremena, puno vremena. I Europljani konačno, umjesto jedni protiv drugih, moraju zajedno raditi na energetskoj politici.
Desetljećima je svaka savezna vlada u Njemačkoj neprestano govorila o energetskoj tranziciji: odustajanju od nuklearne energije, prestanku proizvodnje električne energije iz ugljena, širenju kapaciteta obnovljivih izvora energije. Ali posebno u posljednjoj točki, velika obećanja nisu pratila djela. Dobivanje energije od vjetra i sunca nije poraslo u onoj mjeri u kojoj je to bilo moguće. To se sada mora promijeniti. Višegodišnje procedure za izdavanje dozvola za vjetroturbine moraju se drastično skratiti. To je upravo ono što Vlada sada namjerava učiniti. Ali ona sada mora raditi na tome da se to i dogodi.
Ne postoji alternativa ruskom plinu
Kratkoročno, međutim, i samo o tome se radi, usprkos svim naporima, ne postoji prava alternativa ruskom plinu. To je užasan zaključak. Ne morate vjerovati svim katastrofalnim prognozama za gospodarstvo, ali da bi trenutna obustava isporuke plina imala dramatične posljedice, vjerojatno je točno.
Vlada sada namjerava do 2024. u potpunosti prekinuti uvoz ruskog plina. To izgleda realno. Umjesto da se govori o trenutnoj obustavi isporuke nafte i plina iz Rusije, što se pak ne može provesti, bilo bi lakše i bolje odustati od oklijevanja oko isporuke teškog naoružanja Ukrajini. No, dugogodišnje ovisnosti se ne može tek tako osloboditi od danas do sutra.
