Balkan je oduvijek bio miks nacija. Iako među balkanskim narodima postoje sličnosti, regija je uvijek podijeljena u političkom, društvenom i ekonomskom smislu.
"Te miješane nacije na Balkanu su nešto što je bio izvor stalnog konflikta, ali ovisno o političkom prioritetu birali su se neprijatelji i prijatelji, tu nema trajnih odrednica", objašnjava za B92 povjesničarka Dubravka Stojanović s Filozofskog fakulteta u Beogradu.
U 19. i početkom 20. stoljeća se srpska politika okretala prema jugu - Kosovu, Makedoniji, izlazu na more, jer prema Zapadu, gdje je bila Austrija nije ni mogla, objašnjava Stojanović.
"Tada je glavni neprijatelj bila Bugarska i ako se analiziraju stereotipi o Bugarima, tada u 19. stoljeću, vidi se da su oni skoro identični kao kasniji stereotipi o Hrvatima kada su oni zauzeli mjesto neprijatelja broj jedan”, objašnjava povjesničarka.
Kaže da su Hrvati poziciju omraženih zauzeli tek nakon stvaranja Jugoslavije, u vrijeme rasprave o Vidovdanskom ustavu, a onda je učvrstili nakon Drugog svjetskog rata.
"Ideja o zabadanju noža kada nam je najteže, važila je za Bugare, a važi i danas u nekim krugovima, ali se pomakla prema Hrvatima u trenutku kada dolazi do neprijateljstva", objašnjava povjesničarka.
Rumunji i Grci najomiljeniji
"Mi smo sada otprilike uspjeli ratovati sa svima, jedino tko je ostao izvan su Rumunjska i Grčka. Uvijek kad se istražuju stereotipi o susjedima, najbolje je mišljenje o Rumunjima i Grcima. Sa svim ostalim samo bili u nekoj vrsti rata", kaže povjesničarka.
Ističe da sve ovisi o politici i trenutku.
"Sve zavisi od današnjeg trenutka i koji ćete rat izvući, pa samim tim i neprijatelje. Stara neprijateljstva se zaboravljaju kada se prioritetni neprijatelj pojavi na na nekoj drugoj strani", zaključuje Dubravka Stojanović.