Ali ovi uredski blokovi u jednom od najskupljih londonskih četvrti dio su tajnih komercijalnih nekretnina u vlasništvu Vatikana. Naime, prema pisanju britanskog lista Guardian, iza skrivene offshore kompanije godinama je građen Crkveni međunarodni portfelj, a sve to uz pomoć novca koje im je izvorno predao Mussolini u zamjenu za papinsko priznanje talijanskog fašističkog režima 1929. godine.
Otada je vrijednost uloženog Mussolinijevog novca narasla na više od 500 milijuna funti. 2006. godine, u jeku nekretninskog balona Vatikan je utrošio 15 milijuna funti od tih sredstava na kupnju nekretnine na adresi St. James Square 30, te u New Bond Streetu 168 u gradu Coventryju. U posjedu je i stambenih blokova u Parizu i Švicarskoj, piše list.
Skriveni vlasnici
No, najzanimljiviji aspekt ove priče jest to koliko je daleko Vatikan spreman ići kako bi sačuvao tajnost o porijeklu ovih, Mussolinijevih, milijuna. Prema pisanju Guardiana, nekretninu kupljenu na St. James Squeru kupila je kompanija pod nazivom British Grolux Investments Ltd, koja također drži još neke nekretnine po Velikoj Britaniji. No, javno dostupni podaci ne otkrivaju pravog vlasnika ove tvrtke, niti igdje spominju Vatikan.
Umjesto toga navode se dva dioničara, oba istaknuta katolička bankara: John Varley, donedavno izvršni direktor Barclays banke, i Robin Herbert, bivši predsjednik Leopold Joseph banke. Nijedan od njih nije odgovorio na upite iz Guardiana o tome za koga zapravo rade.
Tajnik tvrtke John Jenkins bio je jednako neinformativan. Prema njegovima riječima, tvrtka je u vlasništvu zaklade, ali temeljem tajnosti podataka odbio je otkriti tko stoji iza zaklade.
Skrivanje iza neutralne Švicarske
No, istraživanja britanskih novinara po starim arhivima otkrivaju sljedeće: kompanija British Grolux Investments je cjelokupnu imovinu 1999. naslijedila od dvije tvrtke pod nazivom British Grolux Ltd i Cheylesmore Estates. Dionice ovih tvrtki su zauzvrat upisane u tvrtku sa sjedištem na adresi JP Morgan banci u New Yorku. Konačnu kontrolu nad njima ima švicarska kompanija Profima SA.
Sliku upotpunjuju britanski ratni dokumenti iz Državnog arhiva u Kewu. Oni potvrđuju da je Profima SA vatikanska tvrtka koja je u ono vrijeme optužena za "sudjelovanje u aktivnostima koje su protivne savezničkim interesima. U dokumentima dužnosnika britanskog Ministarstva financija krajem rata kritizira se papin financijer Bernardino Nogara koji je kontrolirao ulaganje više od 50 milijuna funti Mussolinijevog novca, te se razmišlja o tome hoće li se Profimu staviti na crnu listu.
Kako stoji u dokumentima, Nogara je rimski pravnik, vatikanski financijski zastupnik, a Profima SA je švicarska tvrtka za određene vatikanske interese. Oni su vjerovali kako Nogara pokušava prenijeti dionice dviju francuskih tvrtki za nekretnine u vlasništvu Vatikana na švicarsku kompaniju, kako bi spriječili francusku vladu da ih stavi na crnu listu.
Ranije tijekom rata, 1943. godine, Britanci su optužili Nogaru za sličan "prljavi posao" koji je podrazumijevao prebacivanje dionica talijanske banke u ruke Profime s ciljem da ju se "opere" i predstavi banku kao "švicarski" neutralnu. To je opisano kao manipulacija vatikanskih financija u službi tuđih političkih ciljeva.
'Crkva više nikada neće biti siromašna'
Mussolinijev je novac bio izuzetno važan za Vatikan. Povjesničar s Cambridgea John Pollard napisao je u knjizi Money and the Rise of the Modern Papacy da je papinstvo s tim novcem napokon postalo financijski sigurno, odnosno da više nikada neće biti siromašno.
Nogara je, pak, od samog početka bio jako inovativan u investiranju novca. 1931. osnovao je offshore kompaniju u Luxembourghu u kojoj je registrirano vlasništvo nad imovinom koju je kupovao u kontinentalnoj Europi. Kompanija je nazvana Groupement Financier Luxembourgeois, odnosno Grolux.
Nakon izbijanja rata kompanija je premještena u Sjedinjene Države i neutralnu Švicarsku. Mussolinijeve investicije u Velikoj Britaniji trenutno kontrolira papinski službenik u Rimu Paolo Menninu koji slovi kao papin trgovački bankar. On se unutar Vatikana bavi baštinom Svete Stolice.
Prema izvješću Vijeća Europe od prošle godine, imovina odjela kojeg vodi Mennini sada prelazi 680 milijuna eura.
