Već devet dana u Francuskoj bukte prosvjedi uzrokovani pokušajem francuske vlade da provede mirovinsku reformu. Prema njoj, Francuzi bi trebali u mirovinu sa 64 godine starosti, umjesto sa 62. Ne čini se kao previše dramatičan razlog za požare i nerede diljem zemlje, tim više što ovo nije prvi takav pokušaj, niti prvi prosvjedi oavkve vrste u Francuskoj. Međutim, Francuzi su vrlo osjetljivi na svoja socijalna prava i na najmanji znak zadiranja u ista okupljaju se na ulicama i prosvjeduju onom žestinom koja je u nekim državama nepoznata čak i kada se otkriju pljačke ogromnih razmjera u javnom sektoru.
Mirovinska reforma problem je sama po sebi, a fancuski predsjednik Emmanuel Macron, kojem je mirovinska reforma bila i jedno od izbornih obećanja, dolio je ulje na vatru kada je istu pokušao 'progurati' mimo parlamenta. Međutim, ono zbog zbog čega se Francuzi najviše bune zapravo je pitanje najranije životne dobi kada se može u mirovinu s punim iznosom.
Muškarci i žene u toj zemlji, naime, u mirovinu odlaze u prosjeku sa 60 godina starosti, što je manje od prosjeka zemalja OECD-a. S druge strane, životni vijek im je izrazito visok, a to znači da mirovinu primaju jako dugo (muškarci u prosjeku 23 godine, žene u prosjeku 27). Treba tome dodati i da francuske mirovine iznose 74,4 posto primanja, odnosno 14 posto više od prosjeka zemalja OECD-a.
Prema novoj reformi, radni staž mora biti duži ako se želi u mirovinu prije 67 godine - 45 godina. Međutim, to bi moglo značiti i niže mirovine, pogotovo za sve one koji su zarađivali manje kao i za one koji su počeli prije raditi. Vlada je to pokušala primiriti povećanjem iznosa najmanje moguće mirovine s 961,08 eura na 1200 eura. Problem je i to što sve manji broj mladih uplaćuje u mirovinski fond, zbog čega francuske vlade već godinama pokušavaju provesti mirovinsku reformu. To uvijek rade pokušajem povećanja životne dobi za odlazak u mirovinu, jer smanjenje iznosa mirovine nije politički potez koji bi mogla preživjeti ijedna vlada.
Alternativna koja diže obrve
Komentirajući ipak prosvjede i Macronov položaj, vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić za N1 je kazao da je pozicija francuskog predsjednika neupitna, ali da postoji drugi problem koji bi njegovu stranku trebao brinuti.
"Francuska ima predsjednički sustav. Macroon je tu do 2027. i nitko mu ne može ništa. Ovo je jedna stvar koja je de facto nužna, možda ne baš sada, ali moraju je provesti. Situacija je jednostavno takva kakva je", kaže Avdagić.
Smatra kako je ovo idealna prilika da Macron uvede potpunu kontrolu nad strankom koju drži i koja zapravo postoji zbog Macrona.
"On je sada pred jednim trenutkom u kojem mora odabrati nasljednika. Potrebno je razriješiti neke stvari koje će izazivati veće društvene probleme, kao što je ovo, da bi došao trenutak da on ozbiljno raspravi i odluči tko će biti onaj tko će ga naslijediti. Jer on više ne može više biti predsjednički kandidat. Iako 2027. zvuči daleko, ona je blizu, a oni nemaju osobu koja Macrona mijenja u ovom trenutku. A kad malo bolje razmislimo što je u Francuskoj alternativa, i tko je zapravo išao s Macronom u drugi krug, onda vidimo koliko je to pitanje nešto što blago rečeno – diže obrve", dodaje Avdagić.
Mirovinski sustav je nadnacionalna tema
Kaže da se reforma u Francuskoj ne može iskomunicirati dovoljno da je sindikati i radnici na ulici prihvate.
"Ne postoji način kojim ćete postići dogovor. Problem je širi. Treba govoriti o nadnacionalnoj priči, održivosti mirovinskog sustava, rada općenito. Kada bi se to uspjelo dići na nadnacionalnu platformu i razgovarati o tome što nam slijedi u našim životima i, jasno, dio ljudi koji je najviše zabrinut, oni rade intenzivne stvari. Pomisao da netko tko ima 50 godina, da mora još dvije godine raditi, naravno da ga baca u očaj jer mu je i sada već teško", pojašnjava.
"Nedostaje nam uključivanje sveučilišta u širi dijalog s politikom i građanima i razmatranje što nas čeka, nekakve ozbiljne rasprave. To se probalo na razini Europske unije, ali nikako ne nalazimo taj modus da bi se doista ljudi istinski uključili i dobili prave informacije", kaže Avdagić. "Neke stvari su neminovne. Tehnologija se mijenja, to moramo prihvatiti. Ali i ljudska prava su tu i masa stvari o kojima moramo razgovarati na nadnacionalnoj razini", dodaje.
'Više ne idete u Moskvu tražiti mir, već u Peking'
Macron uskoro odlazi u Kinu, a prije njega španjolski premijer. Avdagić kaže da je jako zanimljivo što je u pratnji francuskog predsjednika predsjednica Europske komisije.
"Činjenica je da uloga Komisije je manja i djelomično podređenija, posebno prema Francuskoj i Njemačkoj. Veći dio komunkacije u Kini mislim da će biti usmjeren onome što se događa u Ukrajini, ali i stavu da je Kina, na ovaj ili onaj način, ipak na strani Rusije", kaže Avdagić. "To je ono što izaziva zabrinutost Zapada. Sada se već priča o mogućnost da li bi Kina mogla biti ta koja će značajno pomoći Rusiji u nastavku rata. Ovo sve skupa nosi posljedice za čitav svijet. Malo je onih koji profitiraju – Kina je među takvima”.
Ipak, naglašava da su Kina i Zapad međuovisni kad je riječ o ekonomiji što bi moglo utjecati na smirivanje situacije.
"Ovaj rat, ruska grozna avantura u Ukrajini koja nije imala nikakvog povoda i to se danas kristalno jasno vidi, je strahovito oslabila Rusiju. Mi smo imali jednu globalnu supersilu i dvije koje su bile stupanj ispod i nisu bile u egalu SAD-u. U ovom trenutku vidimo kako je Rusija otišla još stupanj ispod. Kini to savršeno odgovara. Vi više ne idete u Moskvu tražiti soluciju za mir, već u Peking”, kaže Avdagić.
Na pitanje o tome koliko je rat u Ukrajini ojačao Europu, Avdagić kaže da je Europa stabilna, ali da u Ukrajini ljudi i dalje ginu.
"U Bahmutu tisuće umiru dnevno. Europa je stabilna. Tko god pokušava dizati paniku, ne želi dobro Europi. Plina je bilo. Čiste spekulacije su dovele do ograničavanja cijena. Ali, Europa kao takva ima puno suštinskih problema – izmiještanje proizvodnje, i to što demografske mjere su takve da nemate više koga da radi. Ovo su sad brzinske mjere. Europa nije previše ulagala u obranu, možda bi trebalo krenuti u veća ulaganja", smatra Avdagić.
