Bilo je to sivo, prohladno jutro 4. ožujka ove godine u Buči u Ukrajini. Do večeri će najmanje 9 muškaraca godati u smrt u Jablunskoj ulici 144, kompleksu zgrada koje su Rusi pretvorili u stožer i gdje će se dogoditi strašno nasilje koje je šokiralo svijet.
Associated Press, PBS i “Frontline” dobili su snimke nadzornih kamera iz Buče koje po prvi put pokazuju kako je izgledala ruska operacija čišćenja u Ukrajini. Pregledali su stotine sati videa s nadzornih kamera u Buči i provjerili audio zapise telefonskih poziva ruskih vojnika. Zajedno sa SITU Research, tvrtkom za vizualna istraživanja sa sjedištem u New Yorku, rekonstruirali su događaje koristeći 3D model Buče, izvučen iz podataka dronova koji su nadlijetali Buču ovog proljeća. Novinari AP-a provjerili su lokacije sigurnosnih kamera, a potvrđen je i identitet vojnika čije je telefonske pozive presrela ukrajinska vlada, pregledani su njihovi profili na društvenim mrežama, a sve je uspoređeno i s podacima koji su procurili iz ruskih baza podataka.
Zaključak je kako je zločin u Buči bila organizirana brutalnost koja će se ponavljati u velikim razmjerima na teritorijima okupiranima od Rusije diljem Ukrajine - strategija za neutraliziranje otpora i teroriziranje lokalnog stanovništva koje su ruske trupe koristile u prošlim sukobima, osobito u Čečeniji.
Ono što se tog dana dogodilo u Buči bilo je ono što su ruski vojnici nazvali - čišćenje. Rusi su lovili ljude prema popisima koje su pripremile njihove obavještajne službe i išli od vrata do vrata i privodili "sumnjivce" među kojima su bili dobrovoljci i civili osumnjičeni da su pomagali ukrajinskim trupama. Brojne video i audio snimke pokazuju da su bili mučeni i ubijeni.
Uz pomoć nadzornih snimki i razgovora sa svjedocima napravljena je rekonstrukcija onoga što se dogodilo u Buči tijekom okupacije. Kada su ukrajinske snage oslobodile grad, pronađeno je više od 150 tijela, a zabilježene su točne lokacije na kojima su pronađena. Najviše, gotovo 40, duž Jablunske ulice…
Ukrajinski tužitelji smatraju da su za nasilje u Jablunskoj 144 bili vojnici iz 76. gardijske desantno-jurišne divizije. Za ratni zločin optužuju zapovjednika, general bojnika Sergeja Čubarikina i general pukovnika Aleksandra Čajkua - čovjeka poznatog po brutalnosti u sirijskom ratu.
Taras Semkiv, glavni ukrajinski tužitelj za slučaj Jablunska ulica 144, rekao je za AP i "Frontline" da je neobično vidjeti kako se ratni zločini prikazuju na videu i da su snimke CCTV-a i iskazi očevidaca od 4. ožujka ključni elementi za tužiteljstvo.
Kremlj nije odgovorio na detaljna pitanja koja je poslao AP.
PAD BUČE - 3. ožujka
Ruska vojska ušla je u Buču 3. ožujka. Bio je dan, vrijeme ručka… "Sakrijte se! Bježite! Rusi dolaze", upozoravao je veteran Maksim Stakhov koji je s nekoliko dobrovoljaca pokušao organizirati obranu. Civili su se uputili u dobro utvrđeni podrum poslovne zgrade u industrijskom kompleksu u Jablunskoj ulici 144 u potrazi za skloništem, nesvjesni da će ono za što su vjerovali da je sigurno utočište uskoro postati zatvor.
Snimke koje su sada pregledane pokazuju da su ruski vojnici imali oznake na uniformama da su - Ukrajinci.
“Nismo imali gotovo nikakvo oružje. Nije imalo smisla boriti se s njima”, rekao je Stakhov. “Dečki su plakali. Nismo se htjeli povući.”
Pobjegli su preko polja u trgovački centar u Irpinu, koji je Ukrajina još uvijek kontrolirala.
Do jutra 4. ožujka Rusi su kontrolirali Jablunsku. Čišćenje je trebalo početi.
ČIŠĆENJE - 4. ožujka
U nekim slučajevima ruski su vojnici već imali imena ljudi koje su željeli pronaći. Sve više i više ljudi dovodili su u Jablunsku 144. Jedan od ljudi pokupljenih tog jutra bio je 20-godišnji Dmytro Chaplyhin, prodavač u trgovini dječjeg lica kojeg su svi zvali Dima. Vojnici su otišli do njegove kuće, u blizini Yablunske, i pronašli slike ruskih tenkova na njegovom telefonu. Optužili su ga da pomaže ukrajinskoj vojsci.
Dok su vojnici odvodili Dimu, njegova baka Natalia Vlasenko pala je na koljena.
“Bože, molila sam ih da ga ne diraju”, rekla je novinarima. “Uperio je pušku u mene i rekao: "Možemo ovo i na teži način."
“Bako, ne brini!” Dima je zazvao kad je otišao s vojnicima i krenuo prema Yablunskoj ulici 144. "Ja ću se vratiti!"
Bio je to posljednji put da ga je vidjela živog.
U međuvremenu su ruski vojnici provaljivali u domove, pokazuju snimke nadzornih kamera. Stanovnici su rekli da su vojnici također krali - elektroničku opremu, hranu i piće.
Priveden je i Ivan Skyba, jedan od dobrovoljaca na kontrolonoj točki u Buči. Dobio je udarac koji mu je razbio zube, a onda su mu stavili kantu na glavu, cigle na leđa dok nije pao i udarali po kanti toliko dok nije izgubio svijest.
"Što da radimo s njima?" Skyba je čuo Rusa kako govori. "Ubij ih", odgovorio je drugi. "Ali prvo ih odvedite da ne leže ovdje."
Ruski vojnici odveli su Sykbu i druge dobrovoljce iza ugla poslovne zgrade do malog dvorišta u kojem je već bilo jedno mrtvo tijelo. Tada su dva vojnika počela pucati.
Skyba je osjetio kako mu je nešto probolo bok i udario je o tlo. Pretvarao se da je mrtav, prestravljen da će Rusi primijetiti maglicu od disanja.
"Čekao sam mrak", rekao je. “Užasno… Ne mogu objasniti… . Jednostavno užasno.”
Nakon što je utihnulo, Skyba se oslobodio traka kojima su mu bile zavezane ruke i puzao kroz leševe svojih kolega s kontrolne točke… Ukrao je čizme s tijela jednog čovjeka, otrčao do susjedne kuće i sklupčao se, pokušavajući se ugrijati.
Zatim je čuo glasove. Rusi.
"Ima li koga ovdje u kući?" zvao je čovjek. Skyba se pretvarao da je vlasnik.
Vjerujući da se radi o ozlijeđenom civilu, vojnici su ga vratili u Yablunsku 144, ovaj put na liječničku pomoć, rekao je Skyba. Odveli su ga u podrum u kojem je bilo zatočeno više od 100 ljudi.
Sljedeća tri dana Skyba je trpio bolove nikome ne govoreći o svojoj rani od metka. Jedini WC je bio pokvaren. Djeca su plakala. Odrasli su molili. Skybi i ostalima 7. ožujka dopušteno je napustiti podrum. Svi ostali koji su bili zarobljeni s njim bili su mrtvi. Uzeo je svoje naočale, koje su pale blizu tijela jednog od dragovoljaca na kontrolnoj točki. Zatim je izašao iz Jablunske ulice 144.
"Znaš li koliko sam civila ubio"
Objavljeni su i razgovori ruskih vojnika sa svojim obiteljima. Govore kako Rusi pucaju na sve - "koga briga je li to žena, dijete, starac…"
Dana 21. ožujka, vojnik po imenu Maksim nazvao je svoju suprugu. Rekao joj je da je pio - svi su pili - "jer je život ovdje bez pića bio previše za podnijeti".
“Kako ćete se zaštititi ako ste pripiti?” zabrinula se njegova žena.
"Sasvim normalno", odgovorio je. “Lakše je pucati u civile.”
Bio je uplašen, šokiran onim što je vidio i vrlo blizu prve crte bojišta.
“Znaš koliko sam civila ovdje ubio? Ti su ljudi odavali informacije”, rekao je.
"Ne govori ništa!" upozorila ga je žena.
“Mislim da ću poludjeti. Već sam ubio toliko civila.”
Kasnije ga je pitala: "Zašto si, dovraga, otišao tamo?"
Dio zločina proći će nekažnjeno
Zločin koji se dogodio u Jablunskoj 144 je prioritet broj 1. za ured glavnog tužitelja Ukrajine. No, istrage ratnih zločina su složene, a u Ukrajini ih je sada na desetke tisuća. Samo u Buči 3500. Neki su slučajevi već pali u vodu. U dosjeima za Jablunsku 144 dva su datuma bila pogrešna.
Zato bi dio ratnih zločina u Buči, bez obzira na sve snimke, svjedoke rekonstrukcije mogao proći nekažnjeno… Zbog propusta u prikupljanju dokaza i proderuralnim pogreškama. No, kazneni progon zapovjednika, dakle najviše razine, neće biti ugrožen, tvrde ukrajinski tužitelji.
Za sada, obitelji ubijenih u Buči moraju čekati… No, neki su odlučili pravdu potražiti sami. Ivan Skyba podnio je tužbu protiv Rusije Europskom sudu za ljudska prava.
REKONSTRUKCIJU ZLOČINA U BUČI POGLEDAJTE U VIDEU