Redneck Revolt relativno je nova radikalnolijeva skupina koja u SAD-u okuplja i naoružava radnike kako bi mogli braniti pripadnike manjina. Redneck je, inače, pojam koji je u američkom slengu jednak izrazu "seljačina" u hrvatskom jeziku. No, taj izraz ipak je višeznačan i odnosi se (i) na pripadnike radničke klase, a datira iz 1921. i pobune rudara u Zapadnoj Virginiji koji su se međusobno identificirali vežući crvenu maramu oko vrata.
Independent donosi reportažu o članovima pokreta Redneck Revolt s kojima su se susreli na jednom poligonu za gađanje u ruralnom dijelu Long Islanda.
Siromaštvo ih radikalizira
Okupljeni oko vatre na poligonu pokrivenom snijegom grijali su ruke na šalicama vruće kave. Prvo što je upalo u oči bilo je njihovo oružje, odreda ruske, a ne američke proizvodnje. Neki od okupljenih na svojim opasačima nose privjeske sa srpom i čekićem. Srdačni su, ali rezervirani. Jedan je gunđao zbog kave koju je dobio u čaši od stiropora, a na pitanje kolege što ne valja sa stiroporom, odgovorio mu je da "stiroporu treba 50 tisuća godina da se raspadne".
Momak zabrinut za okoliš zove se Mike i sebe opisuje kao marksista-lenjinista. Dolazi iz konzervativnog okruga Suffolk gdje je odrastao u siromaštvu, a radikalizirao se razmišljajuući o tome "zašto je oko njega sve tako usrano". Jedne večeri početkom ove godine, nakon par popijenih piva, odlučio je naći istomišljenike pa je ostavio poruku na Facebook stranici "Socijalisti Long Islanda". Istog trenutka javio mu se administrator stranice i pozvao ga da se pridruži organizciji Redneck Revolt.
Ta organizacija bori se protiv kapitalizma i rasizma, a osnivači čvrsto vjeruju da se oslobađanje radničke klase može dogoditi tek kad se radnici ujedine bez obzira na naciju ili rasu. Na 38 mjesta diljem SAD članovi Redneck Revolt mobiliziraju siromašne bijelce da se udruže u borbu za zaštitu ljudi drugih rasa.
Nije im cilj boriti se pjevajući
A svoju borbu odlučili su voditi naoružani. Kažu da im nije cilj boriti se tako da sjednu u krug, uhvate se za ruke i pjevaju Kumbayu, čuvenu gospel-pjesmu. Oni žele, kažu, da njihovi neprijatelji znaju da imaju neprijatelje, i to ne samo one za koje misle da su im neprijatelji. U pismu kojim pozvaju ljude da im se pridruže, apeliraju na radnike-bijelce da pogledaju oko sebe i upitaju se: "Tko živi u kućama i prikolicama u istim četvrtima kao i mi? Tko to stoji pored nas u tvorničkim pogonima?"
"To zasigurno nisu bogati bijelci" - odgovaraju odmah na svoje pitanje navodeći da su to ljudi smeđe i crne kože, ali i svi potlačeni bijelci "koji preživljavaju od plaće do plaće trudeći se prehraniti svoje obitelji baš kao i mi".
Zašto bismo ih onda gledali kao drugačije od nas ili čak kao neprijatelje", pitaju se.
"Želimo pomoći ljudima da promjene svoje živote"
Čini se da je njihova poruka privukla mnoge. Organizacija se od malene grupe u Koloradu i Kanzasu ubrzo proširila na skoro 40 organizacija diljem Amerike. Članovi sudjeluju u svemu: od uređivanja zajedničkih vrtova u kojima uzgajaju povrće i hranu koju potom dijele beskućnicima do antiprosvjednih skupova povodom desničarskih marševa. Prošli mjesec su u Suffolku održali bdijenje za žrtve droga.
Drugi član organizacije iz Suffolka, Kevin, kaže za Independent da je milosrđe tek niža razina njhovih aktivnosti.
"Mi želimo pomoći ljudima da se organiziraju i promjene uvjete u kojima žive da ne moraju više ovisiti o drugima kako bi dobili obrok", kaže Kevin.
Ta organizacija pod "organiziranjem ljudi" podrazumijeva i njihovo naoružavanje radi obrane svojih domova i zajednica u kojima žive. Mike kaže kako je "cool" vidjeti toliko naoružanih ljevičara na gomili.
Borba protiv zajedničkog neprijatelja - bogatih
Ne dijele svi unutar organizacije oduševljenje oružjem, no većina tvrdi da je ono nužno radi zaštite onih koji su ugroženi zbog boje kože, rodnog identiteta, vjere ili svoga porijekla. Njihov koncept je, kažu, vrlo jednostavan: i siromašni bijelci i siromašni ljudi druge boje kože zajedno se bore protiv istog neprijatelja - bogatih.
Kada su se ljetos pojavili na skupu u Charlottesvilleu, gdje je izbio sukob radikalnih ljevičara s ekstremnim desničarima koji su ondje marširali, njihova nazočnost postala je nacionlana vijest. Fox News je, govoreći o pripadnicima Redneck Revolta objavio da i "ljevica ima svoje naoružane jedinice".
Tamo su ih povezali s, u Americi ozloglašenom radijkalnolijevom skupinom Antifa, no članovi Redneck Revolt ističu razliku: "Članovi Antifa su spremni uništavati imovinu, pokriti lica i marširati sa skupinom Black Bloc ili povremeno tući neonaciste na ulici. Mi to ne radimo. Sve što mi radimo u skladu je sa zakonom"
Primjerice, članovi podružnice iz Suffolka nedjeljom ujutro susreću se u lokalnom književnom klubu i uz kavu raspravljaju o radikalnim tekstovima ili se dogovaraju o predstojećim dobrotvornim akcijama.
Okolina ih ne voli iako puno pomažu
"Kad sam bio mlađi, možda 16 ili 17 godina, mislio sam da ću uspjeti ako budem radio naporno. Sada radim 65 sati tjedno i jedva da imam nešto. Da nije moje obitelji i rođaka, bio bih bih beskućnik", kaže George, također pripadnik Redneck Revolta u Suffolku.
Njegov sudrug Kevin kaže kako se djelovanje u organizaciji na koncu uvijek svede na "služenje zajednici". Tako su i počeli: prva aktivnost bila im je održavanje vrta u kojem su uzgajali hranu koju su potom donirali lokalnoj školi. Ovih dana, uoči Božića, dogovarali su kako će prikupljati stare zimske kapute za beskućnike te smišljali druge načine pomoći invalidima, beskućnicima i ovisnicima.
Okolina ih baš ne prihvaća. Konzervativci ih ih ne vole, ni liberali, a ni u crkvi u kojoj volontiraju svakog četvrtka navečer ne vole čuti za njihova socijalistička uvjerenja i sklonost oružju.