Potvrdio je to južnoafrički predsjednik Zuma.
Nelson Rolihlahla Mandela jedan je od najpoznatijih političkih aktivista i borca za ljudska prava, koji se borio protiv aparthejda, sustava rasne segregacije koji je bio na snazi u Južnoafričkoj Republici od 1948. godine.
"Nitko u mojoj obitelji nije išao u školu... Prvi dan škole moja učiteljica, gospođa Mdingane, svima nam je podijelila engleska imena. To je bio običaj među Afrikancima tih dana, bez sumnje zbog britanskih predrasuda prema našem obrazovanju. Tog dana, učiteljica Mdingane mi je rekla da je moje novo ime Nelson. Zašto baš to ime, nemam pojma", otkrio je jednom zgodom Mandela.
Rođen je 18. srpnja 1918. godine u malom mjestu koje se nalazi u okrugu Umtate. Nakon završene srednje škole krenuo je na pravni fakultet, a 1943. godine se priključio stranci Afrički nacionalni kongres (ANC). Nakon izbora 1948. godine, na kojima je crncima zabranjeno glasanje, Mandela sve žešće agitira protiv aparthejda. Kako se broj pristaša ANC-ovih prosvjeda povećavao, Mandela je nekoliko puta bio zatvaran, te mu je bilo zabranjeno pojavljivanje u javnosti. Do 1962. godine Mandela je osnovao i militantno krilo ANC-a, koje se potom odvojilo od stranke, te je učio o gerilskom ratovanju i sudjelovao na Pan-afričkom pokretu za slobodu. Kad se vratio u JAR, uhićen je zbog poticanja radničkih štrajkova i odlaska iz zemlje bez dopuštenja, te je osuđen na pet godina zatvora. Nakon jedne racije 1963. godine, Mandela je dodatno optužen da namjerava nasilno zbaciti vladu, te je osuđen na doživotnu robiju s još dva suoptuženika.
//www.youtube.com/embed/Z8CTOw5A5Xg
Završio je na otoku Robbenu, gdje je ostao idućih 18 godina, u ćeliji dimenzija 2,4 x 2,1 metar, spavajući na madracu od slame. Zatvorenici su dane provodili razbijajući kamen u šljunak, a Mandeli je bilo zabranjeno nositi naočale, pa mu je jako sunce oštetilo vid. Svakih šest mjeseci imao je pravo primiti jednog posjetitelja ili pismo.
Ipak, u zatvoru je uspio završiti pravni fakultet, a 1970. godine je dobio nagradu Nehru za međunarodno razumijevanje. Do 1980. godine pozivi za Mandelinim oslobođenjem postali su sve učestaliji, no tadašnja se vlada, uz podršku SAD-a i Velike Britanije, oglušivala na te zahtjeve. Godine 1982. prebačen je u zatvor Pollsmoor u kojem su uvjeti bili bolji nego u Robbenu, a broj pisama koje je smio primati povećao se na 52 godišnje.
Nakon što je tadašnjeg premijera P. W. Bothu zamijenio F. W. de Klerk, koji je vjerovao da je aparthejd neodrživ, došlo je i do puštanja svih političkih zatvorenika na slobodu – osim Mandele. Mandela je na slobodu pušten tek 2. veljače 1990. godine, kad su legalizirane i sve dotad zabranjene stranke (uključujući ANC). Nakon oslobođenja je nastavio s političkim aktivnostima, te je na prvim demokratskim izborima 1994. godine izabran za prvog crnog predsjednika Južnoafričke Republike. Inauguracija je održana u Pretoriji 10. svibnja 1994. godine, a nazočilo joj je više od 4.000 gostiju, uključujući mnoge svjetske vođe. Mandat je držao do 29. ožujka 1999. godine, kad se povukao iz politike. Ipak, nastavio se viđati s moćnim državnicima, osnovao je fondaciju za afričke studente, te javno kritizirao poteze zapadnih sila.
//www.youtube.com/embed/jpw8AU3wMsM
Od 2011. godine Mandela je počeo imati problema s respiratornim infekcijama, te je otada nekoliko puta hospitaliziran. Posljednji put je zbog komplikacija završio u bolnici 8. lipnja 2013., a 26. lipnja je objavljeno da ga na životu održavaju aparati.
Što se tiče privatnog života, Mandela je bio u braku s tri žene: Evelyn (s kojom je bio u braku 13 godina), Winnie ( s kojom je bio 38 godina, ali je 27 bio u zatvoru) te Graçe Machel, koju je oženio na svoj 80. rođendan. Imao je ukupno šestero djece (dvoje ih je umrlo) te 17 unuka.
