Nakon njezine smrti ispostavilo se da je sirota žena Eisha bila vlasnica četiri zgrade i ušteđevine vrijedne preko milijun dolara.
Samo je prvi susjed Ahmed al-Saeedi znao za njeno bogatstvo. Nagovarao ju je da se ostavi prošnje i uživa bar u djeliću bogatstva, no ona mu je odgovarala da čuva ušteđevinu za teške dane.
Eisha je bila slijepa i nije imala rodbine osim majke i sestre, koje su također bile prosjakinje. Kad su umrle, ostala je sama, te je prije 15 godina svom susjedu Saeediju dala određenu količinu zlatnih novčića, kazavši mu da ih pričuva dok ih ona ne odluči prodati. Saeedi je pak taj događaj prijavio policiji i sudu, no oni nisu ništa poduzeli. Sada Saeedi tvrdi da se stanari koji žive u njenim zgradama moraju iseliti, jer je Eisha to htjela. O cijeloj stvari sad odlučuju vlasti koje će donijeti konačnu odluku o ovom neobičnom slučaju.
