Studentica navodi kako se u SAD-u može zaraditi oko tri tisuće eura mjesečno pa naviše
"Neprocjenjivo iskustvo. Novi ljudi, drugačija kultura, stjecanje radnih navika", izrazi su kojima je Ivana Gojković opisala "work and travel" program u kojem se uključila ovog ljeta. Tim putem stigla je do posla sobarice u jednom njujorškom hotelu, prenosi DW.
"Ujedno ću i zaraditi dovoljno za master studij i to čini ovu odluku jednom od najpametnijih koje sam ikada donijela", kazala je Gojković.
'Work and travel programi sve popularniji'
Dok ona svoj dodatni dolar traži u SAD-u, na obali Crne Gore radne snage kritično nedostaje, a sve su popularniji programi koji mladima omogućuju da putuju i rade, najčešće u SAD-u.
Prema neslužbenim podacima oko dvije tisuće studenata iz Crne Gore zatražilo je odgovarajuću vizu, dok je njih 1500 doista otputovalo preko Atlantika.
Više se isplati
Studenti tvrde kako im se "work i travel" više isplati.
Studentica Kristina Knežević prije dvije je godine radila na otoku Martha's Vineyard u Massachussetsu, dok je ljeto nakon tog provela na crnogorskoj obali.
"Moj prvenstveni cilj je bila isključivo zabava", ispričala je Kristina koja je naposlijetku radila dva posla - ujutro kao sobarica, a popodne kao ispomoć u kuhinju. Dva dana tjedno imala je slobodno.
"Bilo je još studenata s Balkana. Prije povratka kući vrijeme sam iskoristila za obilazak pojedinih gradova. Svima to toplo preporučujem", kaže.
Zarada od tri tisuće eura mjesečno pa naviše
Navodi kako se u SAD-u može zaraditi oko tri tisuće eura mjesečno pa naviše, a ne čudi je što se Crngorci preko bare više trude. "Svaki radni sat se plaća, svaki prekovremeni sat dvostruko više, ako je satnica 11 dolara, prekovremena je 22 dolara. Pa sad računajte", objasnila je.
U Crnoj Gori zarada je 500 eura, i to uz malo sreće, kazala je Kristina. Studentu koji sam mora platiti ili sufinancirati studij to ne znači neku pomoć. "Često nema slobodnih dana, radite prekovremeno ili po pozivu i to neplaćeno. Rad na crno više je praksa nego iznimka", tvrdi.
Bum posredničkih agencija
U malenoj Crnoj Gori postoji jedanaest posredničkih agencija koje, doduše za priličnu naknadu, pomažu studentima da nađu posao i dobiju vizu za SAD.
David Knežević iz agencije WAT objašnjava da se kod sličnih programa radi prvenstveno o razmjenama koje trebaju studentima omogućiti da vide nešto novo, nauče jezik i steknu iskustvo.
"Jedini sporni momenat je što ih studenti sve više doživljavaju kao programe za zarađivanje novca, što oni nisu", tvrdi Knežević.
Neki upisuju fakultet samo zbog vize
Velik broj ljudi razmišlja o napuštanju Crne Gore, dosta njih upisuje novi fakultet i polaže ispite samo kako bi stekli uvjete za vizu. Jednom kad je dobiju, povratna karta ostaje neiskorištena, zbog čega su ove godine u uvjeti za dobivanje tog vrijednog papira bili stroži te su kandidati podvrgnuti detaljnom ispitivanju, piše DW.
Dio ih ostaje raditi na crno
Prema izvještaju State departmenta za prošlu godinu, SAD je trebalo napustiti 1.404 osoba na razmjeni i studenata iz Crne Gore koji nemaju useljeničke vize. Od tog broja je 95 osoba prekoračilo rok, a za 72 se sumnja da su još u zemlji. To znači da oko pet posto osoba ostaje raditi na crno.
Službeni podaci otkrivaju i kako se 453 državljana Srbije od njih 6616 lani zadržalo u SAD-u dulje od trajanja vize.
