Podmukla ruska taktika uništavanja energetske infrastrukture u Ukrajini uzela je svoj danak pa su brojni ukrajinski gradovi često u mraku zbog redukcije struje. Među gradovima koji svako malo ostaje bez električne energije zbog redukcije koja je na snazi, a zbog čega stanovnici nemaju niti vode niti primjerice interneta, je i glavni grad Kijev. Na ovaj je problem nedavno upozorio i kijevski gradonačelnik Vitalij Kličko, koji je upozorio da se metropola suočava s mogućim nestankom struje i prekidima u mreži za opskrbu vodom i grijanjem, a koji su uzrokovani ruskim udarima.
"Naši neprijatelji čine sve što mogu da ostave ovaj grad bez grijanja, bez struje i bez opskrbe vodom – ukratko, tako da svi umremo", rekao je kijevski gradonačelnik.
Zbog svih tih problema, čak se spominjala i evakuacija Kijeva, no od toga, kako stvari stoje, neće biti ništa. No da je lijepo živjeti u takvim uvjetima, baš i nije, iako su se stanovnici Kijeva do sada već i navikli na to. Barem nam tako kaže ukrajinski profesor Maksim Kamenjecki, koji je za portal Net.hr ispričao kako se njegova obitelj snalazi u novonastaloj situaciji.
"Teško je opisati dok ne vidite, kada su cijela područja u gradu tamna. U takvim je okolnostima teško voziti automobil, moja kći kaže da je sada pomalo i strašno voziti jer kada nema svjetla, ne vidite pješake po cesti. Dosta ljudi je u tamnoj odjeći, idu po ulici i vrlo ih je teško uočiti u tom mraku", pojašnjava nam Kamenjecki dodajući da su vozači u stalnom oprezu i strahu da ne nalete na ili bicikliste ili pješake.
Otežan rad trgovina
Što se tiče najava evakuacije stanovništva iz Ukrajine, Kamenjecki nam pojašnjava da je gradska vlast imala niz sastanaka gdje se između ostalog razgovaralo što bi moglo biti ako Rusija nastavi gađati po toplanama i elektranama. "Razmišljali su da samo u slučaju ako bi bila uništena sva energetska postrojenja, treba razmišljati gdje bi se moglo razmjestiti stanovnike Kijeva kojih je sada negdje oko tri i pol milijuna", kaže.
Praksa je do sada pokazala da su ljudi vrlo skeptični prema mogućnosti odlaska, posebice oni koji nemaju kamo ići i nemaju novca za preživljavanje na drugim mjestima, rekao je Kamenjecki.
"Ljude ne žele odlaziti iz gradova koji se stalno raketiraju i koji su uz bojišnicu. Oni bi se skrivali za vrijeme dok padaju granate ili rakete, a onda bi se vratili u svoje stanove, pa čak i ako su hladni", kazao je. O evakuaciji se razmišljalo samo ako normalan život u gradu ne bi bio moguć. "No sada je život moguć i normalan", dodaje.
Komplikacija unatoč svemu ipak ima, a u ovim okolnostima teško je primjerice trgovinama koje ne mogu primati kartice za vrijeme redukcije. Problem je i smanjenje pritiska vode u mreži, ali i dizala koja ne rade kada nema struje.
"Iznad nas živi jedna gospođa koja ima više od 80 godina, i njoj je jako teško po stepenicama. Vidim da ona sada ne izlazi, hranu joj donose susjedi, jer s desetog kata spustiti se i popeti natrag, to je problem", pojašnjava nam ukrajinski profesor.
Noću ceste osvjetljavaju samo svjetla automobila, a većina stanovnika Kijeva nabavila je ručne lampe da bi si barem nešto malo ispred sebe osvijetlili. Tko nema lampu, pali svjetlo na mobitelu, kaže Kamenjecki. "Dosta ljudi za svoje je ljubimce nabavilo svjetleće ogrlice kako bi ih vidjeli u mraku gdje su i što rade, ali i da se vidi ako neki pas dolazi u susret, da ne bi došlo do kakvog okršaja među životinjama", kaže nam naš sugovornik.
Iako su već sada navikli na mrak, Kamenjecki priznaje da je u početku bilo strašno. "Kada pogledate kroz prozor, sve je mračno. To je malo i depresivno", kaže nam.
Kada će biti redukcije stanovnici mogu sami provjeriti na internetu, a distributer je napravio raspored od kada do kada neće biti struje te nastoje da redukcija bude četiri sata, pa nakon toga da četiri sata ima struje, i tako u krug.
Koriste štednjak za kampiranje i termos boce
"Najveći problem je u zgradama koje nemaju plina; primjerice ja živim u zgradi u kojoj je sve na struju, nemamo plina", kaže Kamenjecki.
"Nezgodno je kada je redukcija ujutro u vrijeme doručka, ne možete ništa napraviti ako nemate štednjaka. Zato smo nabavili mali štednjak na plinsku bočicu kakav se koristi za kampiranje pa onda možemo napraviti kavu ili ugrijati doručak. Tako se izvučemo", kaže nam Kamenjecki pa dodaje da to ne treba koristiti svakodnevno već samo u razdobljima kada nema struje, a trebate ugrijati jelo.
Supruga Maksima Kamenjeckog, Marina, podgrijava obrok na malom štednjaku za kampiranje
"Već smo se navikli i imamo svoj sistem. Kada ima struje, onda punimo sve uređaje - mobitele i laptope. Često kada znamo da za vrijeme ručka neće biti struje, onda ujutro skuhamo ili zagrijemo juhu i stavimo je u termosicu. Imamo posebnu termos bocu, onu turističku sa širim otvorom, gdje stavljamo juhu i to nam stoji i bude toplo do ručka", govori nam Kamenjecki.
Grijanje, dodaje, radi normalno, jer u većini zgrada ono dolazi iz toplane.
Maksim Kamenjecki kaže kako su najavili da bi redukcije mogle potrajati još kratko, možda tjedan dana, a dalje bi se ako ne bude novih udara situacija trebala normalizirati. "Trebamo izdržati još nekoliko dana dok se ne obnove trafostanice koje su bile srušene i pogođene raketama, a nakon toga treba negdje do pet tjedana vremena da se vrati do stanja prije početka invazije, pod uvjetom da ne bude novih pogodaka energetskih objekata", kaže.
Što se tiče Kijeva, u gradu sada ima manje zračnih uzbuna jer Rusi napadaju druge regije koje su južnije, bliže bojišnici.
Kamenjecki inače predaje na Institutu za međunarodne odnose, a u razgovoru nam je ispričao s kakvim se problemima zbog nestanka struje suočava na poslu. "Kada nestane struje, ne radi kompletna komunikacijska oprema kod svih distributera interneta. Neki dan sam propustio sva svoja predavanja, struja se pojavila 10 minuta nakon što su mi predavanja završila. To je veliki problem za nastavu jer su neki studenti vani, neki su u mjestima gdje nema redukcije. Oni mogu slušati predavanja, no mi ih ne možemo održati jer nema interneta", kaže nam ovaj profesor.
"Sličan način kao što Rusi rade s uništavanjem civilne energetske infrastrukture kod nas, to su radile za vrijeme Drugog svjetskog rata obje strane - Nijemci su sustavno uništavali britanske gradove oko Londona i stvarno pokušavali utjecati na Britance, ali nisu uspjeli. Onda su saveznici kao odmazdu pokušavali uništavati njemačke gradove, što isto nije baš previše utjecalo na podršku Nijemcima svoje Vlade", Kaže Kamenjecki.
Na kraju razgovora, podsjetio je i da je slična situacija nekad bila i u Hrvatskoj. "Mi pred sobom kao uzor imamo Šibenčane i Zadrane, koji su 1992., 1993. bili u sličnim uvjetima. Imam hrpu prijatelja iz tih regija, u to vrijeme sam i sam dolazio u Hrvatsku, znam kako je to izgledalo. Vi ste izdržali, i za nas ste uzor u tom smislu, dakle možemo i mi izdržati", rekao je ukrajinski profesor Maksim Kamenjecki u razgovoru za Net.hr.
Kijev u mraku u vrijeme redukcije struje
