Upozorila je na to europska povjerenica za pomorske poslove i ribarstvo Maria Damanaki nakon što je povjerenički kolegij Europske komisije u srijedu jednoglasno prihvatio njezin prijedlog "ribarske politike za budućnost", koju trebaju odobriti i države članice u Vijeću EU za poljoprivredu i ribarstvo te Europski parlament. Cilj je da ona stupi na snagu 1. siječnja 2013. godine.
"Trenutačni sustav očito ne djeluje: 75 posto ribljih jata je prelovljeno, a trećina ih već izumire. Ulov opada i ribari preživljavaju tek zahvaljujući javnim novčanim potporama. K tome, dvije trećine riba koje jedemo uvozimo iz trećih zemalja. Moramo prekinuti taj začarani krug", rekla je Damanaki.
Da bi ribari od ribarstva ponovno zarađivali za život ključno je do 2015. godine za svaku riblju vrstu postići najveći održivi prinos (MSY) kao zakonsku obvezu, posve zabraniti odbacivanje ulova – a danas se čak do 60 posto u EU ulovljene ribe mrtvo baca u natrag u more – te, kao alternativu ribarstvu, poticati razvoj akvakulture, komercijalnog ribljega uzgoja, "za što postoje goleme mogućnosti", naglasila je Damanaki. Odlučivanje o ribarstvu treba decentralizirati, pa samo ako se zemlje koje ribare u nekome području ne mogu same dogovoriti, na primjer o podjeli održivih kvota, umiješao bi se Bruxelles.
Postoji rješenje
"Riblji fond javno je dobro i države članice dijelit će ribolovne koncesije vlasnicima ribarskih brodova. Oni će tim koncesijama moći trgovati kako bi si pokrili mogući manjak te si na taj tržišni način, umjesto novcem poreznih obveznika, osigurati opstanak. Trgovalo bi se samo na nacionalnoj razini, na kojoj je najlakše nadzirati moguće zloporabe. Mali ribari izuzeli bi se iz toga sustava, kako bi se onemogućilo da ih veliki progutaju", istaknula je Damanaki.
Održivost ribarstva bio bi i jedan od uvjeta pri sklapanju ribarskih ugovora s trećim zemljama. Propisalo bi se i kako točno i podrobno treba ribu na tržištu označiti, da kupci budu posve sigurni što kupuju.
Predložene promjene, tvrdi EK, dovele bi do toga da, umjesto da ribe za 10 godina nestanu, njihov fond u međuvremenu naraste za 70 posto, pa bi se ulov povećao za 17 % u odnosu na današnji, dobit ribara utrostručila, povrat ulaganja ušesterostručio, a bruto dodana vrijednost ribarske industrije povećala za 90 % ili za 2,7 milijarda eura.
Ribari bi i dalje dobivali poticaje za osuvremenjivanje brodova, ali ne s ciljem većega lovnoga kapaciteta nego samo za povećanje sigurnosti i smanjenje potrošnje goriva, te za prenamjenu brodova za druge poslovne namjene, poput turizma ili skupljanja i oporabe plastičnoga otpada iz mora.
