Na turskim parlamentarnim izborima u nedjelju neće se odlučivati samo o tome hoće li predsjednik države Recep Tayyip Erdogan učvrstiti vlast, nego i o budućnosti mirovnog procesa s Kurdima.
Ta dva pitanja neodvojivo su povezana, djelomično i zbog neobično
visokog izbornog praga u Turskoj od 10 posto.
Uspije li kurdskoj Stranci narodne demokracije (HDP) preći prag, uzet će mnogo zastupničkih mandata Erdoganovoj Stranci pravde i razvoja (AKP). S Kurdima u parlamentu AKP nema nikakve šanse doći do dvotrećinske većine što joj je krajnji cilj. Ujedno bi to bilo prvi put da neka kurdska stranka bude izravno izabrana u nacionalni parlament. U suprotnom bi AKP, stranka koja vlada Turskom od 2002., mogao imati dovoljno mandata za usvajanje ustavnih reformi i povećanje Erdoganovih ovlasti.
Ankete, koje su u Turskoj zloglasno nepouzdane, kazuju da podrška AKP-u pada, a da se HDP vrti oko izbornog praga.
"Ako se na izborima potvrdi da Erdoganu i AKP-u pada popularnost, bit će to, nema sumnje, pljuska na obrazu najmoćnijeg čovjeka u Turskoj", rekao je Fadi Hakura, analitičar za Tursku u Chatham Houseu u Londonu.
Hakura tvrdi da je usporavanje turske ekonomije ključno pitanje. Rast bi ove godine po poredviđanjima trebao biti oko tri posto, što je problem za vladajuću stranku koja se za jačanje popularnosti najviše oslanja na ekonomski 'bum'.
Po predviđenoj stopi rasta nezaposlenost, sada na 11,2 posto, neće moći biti smanjena. Naprotiv.
Erdogan se ne natječe na ovim izborima, lani je pobijedio na predsjedničkim nakon što je više od desetljeća bio premijer, ali želi što uvjerljiviju pobjedu svoje stranke kako bi se dodatno učvrstio na vlasti.
Čak i ako AKP ne uspije doći do dvotrećinske većine za promjenu ustava, nema znakova da Erdogan namjerava odustati od smjera koji njegovi kritičari zovu putem u autoritarizam. Erdogan se aktivno uključio u kampanju, na nezadovoljstvo oporbe koja smatra da time krši ustavnu odredbu po kojoj predsjednik države ne smije sudjelovati u stranačkoj politici. Njegov krajnji cilj je, smatraju analitičari, promjena ustava kojom će u Tursku uvesti puni predsjednički sustav.
Njegova povremena nacionalistička retorika ometa mirovni proces s Kurdima koji je počeo 2012. godine. U jednom je trenutku izjavio da "Turska više nema kurdski problem" i isprovocirao gnjev među mnogim skupinama Kurda kojih čine 18 posto turskog stanovništva.
Ključne stranke
Islamistička i vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) na vlasti je od 2002. Na prošlim izborima osvojila je 49,8 posto glasova. Njezin formalno prvi kandidat je premijer Ahmet Davutoglu. Stranka se zauzima za promjenu ustava i uvođenje predsjedničkog sustava. Za to je potrebna dvotrećinska parlamentarna većina, a nijedna druga stranka to ne podržava. Stranka želi završiti započeti mirovni proces s Kurdima.
Republikanska narodna stranka (CHP) najveća je oporbena stranka. Prije četiri godine osvojila je 26 posto glasova. Tu stranku lijevog centra osnovao je otac moderne turske republike Mustafa Kemal Ataturk. Vodeći kandidat je Kemal Kilicdaroglu.
Ultranacionalistička Stranka nacionalnog pokreta (MHP) na prošlim je izborima osvojila 13 posto i zalaže se za hitan prekid razgovora s Kurdima. MHP želi povećanje izdvajanja za umirovljenike i ratne veterane. Obećava i nižu cijenu struje i veću minimalnu plaću.
Prokurdska Stranka nacionalne demokracije (HDP) prvi se put natječe na izborima. Kao i svaka druga dužnost u stranci i predsjedništvo je podijeljeno između žene Figen Yuksekdag i muškarca Selahattina Demirtasa. Stranka prije svega zagovora manjinska prava. Također su za podizanje minimalne plaće.
