Francuska je napravila korak bliže onome što se sve do nedavno smatralo nezamislivim. Po mnogima čak i nemogućim. Krajnje desna vlada i kontroverzna Marine le Pen na putu je prema tome da prvi put u svoje ruke uzme vlast u Francuskoj.
Naime, čelnica Nacionalnog okupljanjaostvarila je velike uspjehe u prvom krugu francuskih prijevremenih izbora i mnogi strahuju da bi njeni uspjesi mogli potpuno preokrenuti političko lice Europe.
Le Pen i njena ekstremno desna stranka tako su, nakon godina na političkoj sceni, na putu da od marginalizirane postanu najveća politička snaga u tamošnjem parlamentu i to nakon povijesno visokog rezultata u prvom krugu parlamentarnih izbora i osvojenih 34 posto glasova prema izlaznim anketama.
"Želim uništiti Europsku uniju, a ne Europu. Vjerujem u Europu nacionalnih država. U Europu koja se zasniva na suradnji. Ali ne vjerujem u ovu 'Europsku Sovjetsku Uniju'. EU je jedno štetno birokratsko čudovište, kazala je u jednom intervju ne sad, nego prije desetak godina Marine Le Pen, braniteljica francuskog identiteta, kako sebe godinama predstavlja.
Tko je uopće Marine le Pen?
Marine le Pen je najmlađa od tri kćeri Jean-Marieja Le Pena, francuskog političara bretonskog porijekla i osnivača Nacionalne fronte, a rođena je 1968. godine.
Marine le Pen 1988. s ocem i sestrama
Njezin otac godinama je nepopularna figura francuske politike, vođa ksenofobične, populističke i ultranacionalističke stranke Nacionalna fronta. Marineino djetinjstvo bilo je sve samo ne uobičajeno. U nekom trenutku je čak izbivala iz škole više od mjesec dana skrivena kod obiteljskih prijatelja na jugu Francuske zbog prijetnji smrću njezinom ocu.
Najgori je bio bombaški napad na njihov stan u Parizu 1976. godine, čiji je cilj navodno bio ubojstvo cijele obitelji. Počinitelji nikad nisu uhvaćeni.
"Kada sam se još igrala s lutkama, postala sam svjesna ove strašne i za mene neshvatljive stvari. Moj otac nije bio tretiran kao drugi, nismo tretirani isto kao drugi", rekla je u svojoj autobiografiji "Protiv struje", 2006. godine.
Godine 1983. Marine je imala prvi kontakt s političkim svijetom kada je pratila oca tijekom kampanje za lokalne izbore. Kaže da je odlučila pratiti ga u kampanji jer je htjela upoznati oca, ali i da on upozna nju i u televizijskom intervjuu 2006. kazala je to mogla jedino tako da ga slijedi.
Nakon što je diplomirala pravo 1992. godine, radila je kao odvjetnica do 1998. kad se počinje profesionalno baviti politikom kao članica Nacionalne fronte. Pet godina kasnije postaje članicom predsjedništva stranke,
Marine le Pen sa ocem 2003. godine
Godinama su otac i kći zajedno vodili kampanje i skladno surađivao rame uz rame. Jean-Marie Le Pen pet se puta natjecao za predsjednika. Mnogi su u Francuskoj bili šokirani kada je 2002. ušao u drugi krug izbora u kojem je pobijedio Jacques Chirac.
Razlaz s ocem
Njihov odnos počeo se kvariti kada je Marine Le Pen preuzela čelo Nacionalne fronte od oca 2011. godine. Tada je na stranačkoj konvenciji izabrana za predsjednicu. Nakon skoro 40 godina vođenja stranke, Jean-Marie Le Pen predao ke palicu svojoj kćeri.
Čim je preuzela dužnost, povela je "modernizaciju" stranke. Kako bi stranku učinila prihvatljivijom glasačima, Le Pen je namjeravala stranku osloboditi njenih pretjerano antisemitskih i rasističkih konotacija. Kako bi stekla potporu što većeg broja glasača, donekle se odmakla od vrlo radikalnih desničarskih, antisemitskih i rasističkih političkih stavova svojega oca.
Marine le Pen i Jean-Marie Le Pen 2010.
Morala se i riješiti nekih od stranačkih članova koji su najviše eksponirani rasisti i antisemitisti — od kojih su mnogi bili bliski prijatelji njezina oca.
Na predsjedničkim izborima 2012. osvojila je 17.9 posto glasova, a 2015. uspijeva stranku, koja je u zadnjim godinama pod vodstvom njenog oca imala nešto više od 4 posto podrške glasača, dovesti do statusa jedne od najjačih stranaka u Francuskoj.
Na kraju je i svog oca izbacila iz stranke koju je osnovao 1972. godine, pa je javnost te 2015. svjedočila i njihovoj javnoj zavadi. On se tada nje javno odrekao, rekao da je to sramotna izdaja te kako se stidi što nose isto prezime.
"Natjerao me da idem do kraja", kazala je tada medijima.
Marine Le Pen je, naime, u očevim izjavama vidjela opasnost za svoju strategiju kojom pokušava da stranku učini prihvatljivom za većinu Francuza odnosno opasnost za proces "detoksikacije" Nacionalnog fronta i stvaranja narodnog pokreta. Očeve krajnje desničarske izjave nisu se uklapale u novi, blaži imidž stranke.
A izjave Jean-Marie Le Pena bile su, blago rečeno, potpuno neprihvatljive. Govorio je da su Hitlerove plinske komore bile "detalj" Drugog svjetskog rata i da nacistička okupacija Francuske "nije bila osobito nehumana", branio je Philippea Petaina ,francuskog lidera koji je kolaborirao sa nacističkom Njemačkom tijekom okupacije Francuske.
Njegov neskriveni rasizam doveo ga je do toga da ga prozovu "Vragom Republike". Jednom se hvalio da uspon krajnje desnice u Europi pokazuje da su njegove ideje postale mainstream.
Odluka da ga se svrgne uslijedila je nakon ponovnih antisemitskih i rasističkih komentara, kao i komentara o tome da se Francuska treba dogovoriti s Rusijom kako bi spasila "bijeli svijet".
No i ona sama je bila upletena u mnoge kontroverze. Značajan ispad dogodio se 2010., kada je povezala javne muslimanske molitve na ulicama s Drugim svjetskim ratom i rekla da je to "okupacija dijelova teritorija".
Francuske nevladine organizacije podnijele su žalbe protiv nje nakon komentara, ali je oslobođena optužbi za "poticanje mržnje", jer njena izjava nije "ciljala cijelu muslimansku zajednicu" i bila je zaštićena slobodom izražavanja.
Tijekom tog incidenta i tijekom njezinih intervjua općenito, Marine Le Pen i njezino okruženje neprestano je okrivljavalo medije za pogrešno predstavljanje njezine stranke, nje same i njezine obitelji. Također, tu su i optužbe upućene Vladu koju je optuživala da je pokušava diskreditirati.
'Dolazak izbjeglica kao invazija barbara'
Odlučna promijeniti imidž svoje stranke unutar i izvan Francuske, Le Pen je okončala savez koji je njezin otac izgradio s nekim ekstremno desnim europskim strankama te je u fokus stavila druge "liberalnije" krajnje desne europske stranke.
Od prvog je trenutka bila protiv dolaska izbjeglica u Europu usporedivši ih s barbarima.
"Ako ništa ne poduzmemo, ovaj dolazak izbjeglica bit će kao invazija barbara u 4. stoljeću, a i posljedice će biti iste. Ovo ludilo moramo odmah zaustaviti kako bi spasili svoje društvo, slobodu i identitet", poručila je Le Pen 2015. optuživši vlast za dolazak prvog vala izbjeglica u rujnu te godine.
Le Penin slogan za predsjedničku kampanju 2017. u prijevodu je značio "U ime naroda", a ona se predstavljala upravo kao takva - spasiteljica francuske javnosti, francuske kulture, francuskog jezika.
Pohvalila je odluku Velike Britanije da napusti EU i čestitala je Donaldu Trumpu na pobijedi na američkim predsjedničkim izborima. Na predsjedničkim izborima 2017. izgubila je od Macrona koji je uvjerljivo vodio . Kada je Nacionalna fronta osvojila mjesta u parlamentu, doduše samo njih osam, morala se odreći mjesta u Europskom parlamentu u kojem je bila od 2004. Samo dva tjedna kasnije protiv nje je pokrenuta istraga zbog zloupotrebe fondova tijekom njenog službovanja u EP. Navodno je zloupotrebila je oko 5 milijuna eura "europskog novca" za poslove svoje stranke.
Nacionalna fronta 2018. godine promijenila je ime u Nacionalno okupljanje (logo je ostao isti) te je 2022. postala glavna oporbena stranka u zemlji osvojivši 89 mjesta u parlamentu. To je bio najbolji rezultat krajnje desnice od 1958. godine.
Privatni skandali
Roditelji Marine le Pen rastali su se kad je imala 16 godina, a razvod, kao i medijska bura koja ga je okružila, imali su dubok utjecaj na njezin život. Naime, gorak razvod njenih roditelja odvijao se preko medijskih naslovnica.
Njezina je majka Pierrette napustila obiteljsku kuću 1984. zbog javnih izjava svog supruga o "tradicionalnim francuskim vrijednostima" i da je "žena samo dobra za čišćenje, ribanje, pranje i izvršavanje svojih bračnih dužnosti". No to je bila samo kap koja je prelila čašu. Tvrdila je da je godinama trpjela njegovu divljačku narav, maltretiranje i ponižavanje.
Obitelj le Pen 1974. godine
Naravno, nije otišla sama. Pobjegla je s novinarom koji je pisao biografiju njezinog supruga.
Marine le Pen je kasnije to nazvala jednim od najbolnijih događaja u svom životu i obrušila se na medije koji, prema njenim riječima, malo vode računa o privatnosti obitelji.
Pierrette prilikom razvoda nije tražila pola imovine već tek da joj vrati novac koji je naslijedila od svojih roditelja. Muž ju je glatko odbio i rekao: "Ako nema novaca, neka se zaposli kao sobarica".
Ona je tada francuskoj redakciji Playboya ponudila da će se, za pristojan honorar, fotografirati. Cilj je bio i da ismije svog bivšeg muža, jer on je nju blatio gdje god je stigao. Njezine fotografije su postale prava senzacija. Osim što je odlično izgledala s 52 godine u intervjuu koji je dala otkrila je kako je Jean- Marie bio odvratan prema njoj a kako je ona bila zaslužna za njegov politički uspjeh kao i za bogatstvo.
Fotografirala se u kostimu francuske sobarice kako čisti kuću. Marine je priznala da nikada nije oprostila ocu što je isprovocirao tu situaciju i priznala da je bila istraumatizirana, ali isto tako oštro je osudila postupke svoje majke. Nakon toga nije ju vidjela 15 godina.
Kroz različite intervjue, sve su sestre Le Pen - Marie-Caroline, Yann i Marine - okarakterizirale svog oca i majku kao odsutne roditelje. Yann Le Pen čak je rekla za Vanity Fair da se pitala zašto su njezini roditelji uopće odlučili imati djecu.
Marine le Pen sa sestrama 1988. godine
"Marine le Pen je odrasla u veoma neobičnoj atmosferi, u obitelji koja je izgledala blisko, ali je zapravo bila veoma udaljena. Otac ju je jedva poznavao. Odgajale su je dadilje, i guvernante, prepuštene same sebi", rekao je David Doucet, koautor jedne njene ranije biografije 'La politique malgré elle'.
No, dramama u obitelji Le Pen nema kraja. U svakom trenutku netko s nekim ne govori. Iako su se sve sestre Le Pen posvađale s majkom nakon razvoda, samo Yann sada još uvijek razgovara s ocem. Najstarija kći, Marie-Caroline, posvađala se s ocem kasnih 1990-ih. Marine Le Pen posljednjih je godina, a cijeli život su bile bliske, u svađi sa svojom drugom sestrom Yann, a Yannina kći Marion Maréchal-Le Pen, koja je s 22 godine kao najmlađa zastupnica u povijesti ušla u francusku Nacionalnu skupštinu, nedavno se sukobila sa tetom. Posljednji sukob bio je oko prava na pobačaj.
Troje djece, dva razvoda, izvanbračna zajednica
Marine le Pen majka je troje djece. Udavala se i razvodila dva puta. Najprije je bila u braku s Franckom Chauffroyem, koji je jedno vrijeme radio za Nacionalnu stranku. Imaju kćer rođenu 1998. i blizance rođene 1999. godine. Godinu dana nakon rođenja blizanaca su se razvela i ona se uskoro udala za Éricoa Ioriona, koji je također radio za Nacionalnu stranku. Od njega se razvela 2006. godine. Od 2009. do 2019. živjela je u izvanbračnoj vezi s Louisom Alioutom, alžirsko židovskog porijekla, također političarom iz redova Nacionalne fronte.
POGLEDAJTE VIDEO: Kaos na francuskim ulicama: Tisuće prosvjedovale protiv krajnje desnice nakon 1. kruga izbora
