Odlazak njemačke kancelarke Angele Merkel s političke pozornice nakon 16 godina neće samo uvesti Njemačku u novo doba, nego i zatresti ravnotežu snaga u Europskoj uniji.
Njezin nasljednik na čelu najvećeg europskog gospodarstva, ministar financija Olaf Scholz, te francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanski premijer Mario Draghi smatraju se kandidatima za preuzimanje njezina plašta europskog 'monarha'.
No analitičari upozoravaju da nitko od njih nije za to u ovome trenutku sposoban, s obzirom na mnoštvo neriješenih izazova s kojima se EU suočava, od internih sporova oko vladavine prava do rizika od geopolitičke marginalizacije i posljedica brexita.
Hvaljena zbog čvrste ruke u vođenju Unije kroz sve krize, Merkel, koja će otići iz politike kada Scholz u prosincu bude službeno izabran za kancelara, odlazi s pozornice iako je i dalje jako popularna kod kuće i u inozemstvu.
U 16 godina na dužnosti, bila je izložena kritikama jer se tvrdoglavo držala svojih planova unatoč prosvjedima partnera, ali i hvaljena što nije popuštala.
„Angelu Merkel smatra se jednom od najznačajnijih političarki u generaciji, kao de facto vođu Europske unije i 'vođu slobodnog svijeta'”, rekao je Sebastian Reiche iz španjolske poslovne škole IESE.
U nedavnom istraživanju Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR), 41 posto europskih građana kazalo je da bi, da mogu, glasali za Merkel. S druge strane, samo ih je 14 posto izabralo Macrona.
Suverena Europa
No kritičari ističu da je njezina politika „stabilnosti”, koja se sastojala u čekanju da krize prođu i davanju prioriteta gospodarskim interesima čak i u odnosima s Rusijom i Kinom, samo oslabila europsku integraciju i poticala inerciju.
Njezin odlazak mogao bi utrti put drugoj polovici europskog motora – Macronu – da preuzme kormilo.
Čini se da su mu i zvijezde naklonjene: Francuska od siječnja predsjeda EU-om, a s obzirom na to da na vlast u Njemačkoj dolazi koalicija predvođena socijaldemokratima, čini se da će popustiti i poslovična njemačka proračunska disciplina jer izgleda da će najveće europsko gospodarstvo put izlaska iz koronakrize tražiti u potrošnji.
Kad je u pitanju obrana, Njemačka, nekoć udobno sklupčana ispod „američkog štita”, nije više tako sigurna nakon što je bivši američki predsjednik Donald Trump prisilio političke elite u Berlinu da prestanu biti uljuljkane i počnu razmišljati drugačije.
Ilustrirajući tu promjenu, Scholzova koalicija socijaldemokrata, Zelenih i liberala (FDP) istaknula je u koalicijskom sporazumu da im je zadaća kao gospodarski snažnoj i gusto naseljenoj zemlji u srcu kontinenta da „promiču suverenu Europu”.
Kancelarkin odlazak „može omogućiti francuskoj viziji snažne Europe da se razvije, to je ambicija koju Macron zagovara od dolaska na vlast”, rekao je Alexandre Robinet-Borgomano s Instituta Montaigne.
Macron vodi u utrci za Merkeličin plašt, rekla je Helen Thompson s Cambridgea, premda su njegovi „samozvani pokušaji da Europskoj uniji da eksplicitno političku svrhu do sada bili osujećeni”.
Merkelizam je 'out'
Usred promjene vlasti u Berlinu, Macron je nedavno potpisao novi bilateralni sporazum o suradnji s Italijom. Premda ambiciozni 43-godišnji predsjednik tvrdi da Pariz ne želi zamijeniti francusko-njemačku osovinu, sporazum dolazi u trenutku kada se EU preslaže nakon brexita.
Francuskog vođu, međutim, očekuju izbori 2022. uoči kojih jača krajnja desnica.
Kakav god bio njihov ishod, Francuska bi neko vrijeme mogla biti zauzeta domaćom politikom, što će joj smanjiti prostor za razvoj grandiozne vizije za Europu.
Scholz (63), iskusni političar koji je bio član dvije vlade Angele Merkel, mogao bi iskoristiti priliku da postane i njezin europski nasljednik.
No analitičari upozoravaju da su se vremena promijenila i da „merkelizam” možda neće biti primjeren za novo doba.
„Politika neutralnosti i izbjegavanje teških rješenja za europske poteškoće ne izgledaju kao pravi pristup za izazove koji se nalaze pred nama”, kazali su Piotr Buras i Jana Puglierin iz ECFR-a.
„Merkelizam vjerojatno neće nadživjeti Merkel.... jer će EU trebati više vizionarsku i hrabriju Njemačku da učvrsti svoje temelje i obrani svoju poziciju u svijetu”. Još se ne zna hoće li Scholz, koji se u predizbornoj kampanji prikazivao kao druga Merkel, čak i kopirajući njezine gestikulacije rukama, izići iz njezine sjene i krenuti radikalnijim putem.
Budući da će oba ključna europska igrača vjerojatno trebati vremena za prilagodbu, pojavio se novi stup stabilnosti na nekoć dugovima sputanom jugu kontinenta.
Stagnacija?
Zvan Super Mario tijekom svojeg mandata na čelu Europske središnje banke, talijanski premijer Mario Draghi donio je stabilnost zemlji koja je nekoć bila sinonim za politička previranja i skandale.
Draghi bi „mogao popuniti vakuum koji ostavlja Angela Merkel kao graditelj konsenzusa u Europskom vijeću”, rekao je Nicoletta Pirozzi iz Instituta za međunarodne odnose iz Rima.
„Isto tako, u odnosu na njezin oprezni pristup, on bi mogao donijeti novu dinamiku u ključnim sektorima europske integracije, od reforme gospodarskog upravljanja do vanjske politike i obrane u suradnji s Francuskom i novom njemačkom vladom”.
Ali Pirozzi napominje da će puno toga ovisiti o tome hoće li talijanski premijer (74) uspjeti provesti europski plan za gospodarski oporavak.
Talijanski predsjednički izbori početkom iduće godine „mogli bi radikalno promijeniti sliku” jer se Draghija smatra „jednim od najvjerodostojnijih potencijalnih kandidata” u toj utrci. Dok ne se pojavi novi lider, neki analitičari Uniji prognoziraju mračniju budućnost.
„Europa možda ide u smjeru razdoblja neizvjesnosti i potencijalne slabosti”, upozorio je Reiche.
Thompson s Cambridgea također je pesimistična.
„Sputana nadmetanjem Amerike i Kine i duboko iznutra podijeljena, Europska unija živi u svijetu koji se razlikuje od razdoblja kojim je dominirala Merkel. Realnost, da budemo iskreni, jest takva da ni novi njemački kancelar niti francuska vlada ne mogu voditi Europu. A bez takvog vodstva Europa se kreće prema stagnaciji”, zaključila je.
