Hrvatska je prva država članica EU-a na sjeverozapadnom kraju Balkanske rute. Ako žele na zapad i sjever Europe preko Hrvatskoj susjednih zemalja, Bosne i Hercegovine ili Srbije, moraju prijeći teritorij države koja je članica Schengena od siječnja 2023. godine, piše Rüdiger Rossig za Deutsche Welle.
„Ukupno 26.534 ilegalnih prelazaka granice registrirano je u prvih deset ovogodišnjih mjeseci (2024.)“, kaže za DW glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Većina migranata državljani su Afganistana, Sirije, Turske, Ruske Federacije i Egipta.
No, dok su migranti vidljivi na ulicama Bosne, jugoistočne Austrije i sjeverne Italije, u Hrvatskoj je doduše sve više i više „stranih radnika“ – ali ne i ljudi iz ratom i krizama pogođenih područja kao što su Afganistan ili Sirija. Ipak, činjenicu da se u Hrvatskoj nalazi popriličan broj migranata ili onih koji samo prolaze njezinim teritorijem, dokazuju fotografije onoga što ostavljaju za sobom na planinama i graničnim prijelazima s Italijom i Austrijom, a na što nailaze planinari ili šetači.
Migranti se moraju skrivati
„Odjeća, obuća, ruksaci, dokumenti, fotografije, naočale, dječja kolica i dječje pelene na koje planinari nailaze nisu smeće, već tragovi brutalnosti europskog graničnog režima u Hrvatskoj“, poručuju u izjavi za DW iz nevladine organizacije Gradovi utočišta. „Dokle god migranti budu prisiljeni skrivati se, nailazit ćemo na njihove tragove na planinama i šumskim putovima“, kažu iz ove udruge. Gradovi utočišta spajaju lokalne inicijative i aktiviste u Hrvatskoj koji na terenu pomažu migrantima.
„Vidljivost migranata i njihov kontakt s lokalnim stanovništvom raste i pada ovisno o njihovoj vezi s kriminalnim i ilegalnim radnjama", objašnjava Izvor Rukavina, aktivist udruge Gradovi utočišta i sociolog na Sveučilištu u Zagrebu. „U Italiji i Bosni migranti se lakše pojavljuju u javnosti bez bojazni da ugrožavaju svoje daljnje putovanje. U Hrvatskoj i Sloveniji, rizik od zatvora i nasilnog vraćanja (pushback) puno je veći, posebno kada razgovaraju s novinarima.
'Sedmodnevna propusnica'
Nije to oduvijek bilo tako. Do pridruživanja Hrvatske Schengenu, vlasti su migrantima izdavale „sedmodnevnu propusnicu“ koja im je omogućavala da u tjedan dana prijeđu hrvatski teritorij. Taj dokument, zajedno s osobnim podacima koje sadrži, temelj su za moguću deportaciju u budućnosti, ali i mogući povratak iz drugih zemalja EU-a.
„U to vrijeme, na primjer, u Rijeci je postojao humanitarni punkt za migrante, na kojem su stotine ljudi svakodnevno opskrbljivane osnovnim namirnicama prije nego nastave putovanje“, govori Rukavina. Projekt je završen početkom 2024. godine jer migranti više nisu stizali u Rijeku. „Ipak, nebrojeni migranti nastavljaju prolaziti Hrvatskom te sada možemo govoriti o nevidljivoj migraciji“.
Između nasilnog vraćanja i utapanja
Razlog za spominjanje migranata u hrvatskim medijima obično su izvješća o uhićenjima krijumčara tijekom policijskih kontrola ili prometnih nesreća u kojima su ozlijeđeni migranti u vozilima, što je i razlog kako su otkriveni. To nisu izvješća s granica, već s prometnica koje spajaju zemlje EU-a (Italiju, Sloveniju i Austriju) s graničnim područjima u Bosni i Srbiji. Godinama odatle dolaze izvješća o nasilnom vraćanju s granice između Hrvatske i Bosne, koje je nedopušteno zakonskim regulativama EU-a.
Prema izvještajima, hrvatska policija koristi bespilotne letjelice da bi otkrila migrante pri prelasku vanjskih granica EU-a. Prije toga, migranti su morali proći kroz Bosnu, gdje je još uvijek mnogo mina zaostalih iz rata. To je samo jedna od opasnosti koje prijete migrantima. Humanitarne organizacije, poput SOS Balkanroute iz Austrije, izvještavaju kako se diljem granica Bosne, Srbije i Hrvatske otkriva sve više i više posmrtnih ostataka nepoznatih ljudi.
U druge zemlje odlazi 96,4 posto
„Od onih koji su iskazali potrebu za međunarodnom zaštitom u Hrvatskoj, službeni zahtjev je podnijelo samo njih 3,6 posto, kažu iz MUP-a za DW. „Nemamo informacija u koje zemlje su ostali otišli“.
Trenutno je 1.012 osoba evidentirano kao migranti, uključujući tri palestinska i 23 ruska državljanina. Gotovo 25.000 Ukrajinaca uživa privremenu zaštitu zbog rata odnosno od ruske agresije. Prema MUP-u, takve osobe mogu očekivati „smještaj u prihvatnom centru, odjeću i obuću, osiguran besplatan javni prijevoz zbog osiguravanja međunarodne zaštite te financijske potpore koja iznosi 20 eura mjesečno“.
Iz Njemačke čak 16.000 deportacija
U budućnosti bi se potreba za takvom pomoći mogla drastično povećati. DW je krajem studenoga 2024. izvijestio o 16.000 migranata koje Njemačka želi vratiti u Hrvatsku. Naime, Njemačka želi ubrzati deportaciju osoba koje nemaju pravo na azil. To je u skladu s odlukom EU-a, odnosno s Uredbom Dublin III, koja definira da je za konkretnog tražitelja azila odgovorna zemlja članica Unije u koju je osoba prvo došla i u kojoj je prvi put registrirana.
Još 2023. godine Njemačka je željela u druge EU države vratiti 74.622 tražitelja azila. Najviše zahtjeva išlo je prema Italiji (15.749) i Hrvatskoj (16.704.). I dok su talijanske vlasti to odbile, u Hrvatskoj su bili spremniji na suradnju. Prema riječima ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, Njemačka je najavila 1.519 deportacija u Hrvatsku u 2024. godini, od kojih je samo 401 zaista i izvršena.
„Imamo dogovor s njemačkom stranom o povratku još 182 osobe do kraja godine, rekao je Božinović na konferencije za medije, koja je 27. studenoga održana u Zagrebu.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatske zatvore napunili stranci koji krijumčare migrante. Posjetili smo jedan i doznali što jedu:
