U Monte Carlu, gdje se održava borba za titulu Poduzetnika godine za 2016. u izboru kojeg organizira konzultantska tvrtka EY u Hrvatskoj, s Emilom Tedeschijem razgovarao je naš reporter Boris Mišević.
"Moj boravak u Monte Carlu je prije svega prihvaćanje poziva EY-a za manifestaciju izbora Poduzetnika godine u svijetu, a samim time i podrška Marku Pipuniću koji je naš nacionalni šampion za ovu godinu.
Ja sam već treću godinu predsjednik nacionalnog žirija i smatram da je normalno da budem među poslovnom elitom svijeta, a samim tim pružim i podršku gospodinu Pipuniću jer je ovo festival poduzetništva. To nije u svojoj biti izbor najboljeg poduzetnika.
Svi su oni pobjednici, kako na nacionalnoj razini, tako i na svjetskoj. Bitno je da upoznamo kolege s drugih meridijana, da razmijenimo iskustva, da se sretnemo sa samim vrhom EY-a, da slušamo neke izuzetno važne poruke, umove i iskustva kakve namamo prilike svaki dan slušati u Zagrebu i Hrvatskoj."
Zašto je bitno za Hrvatsku, pogotovo u ovim društvenim okolnostima, da se ovakve stvari promoviraju? Zašto mislite da je to bitno, zato što niste često pred kamerama pa sigurno ima razloga.
"Ja nisam tako rijetko pred kamerama. Ja sam od onih koji vole otvoreno razgovarati o problemima u društvu. Bitno je da se poduzetništvo demistificira, da se shvati što znači biti poduzetnik. Ne treba poduzetnike slaviti kao neka božanstva, niti ih stigmatizirati kao nešto negativno.
U našem društvu, u kojem često vlada histerija, u kojem ne postoje autoriteti u niti jednoj društvenoj sferi, mislim da treba stvarno uprijeti prstom u pozitivne primjere, kao što smo imali osnivače Nanobita, kao gospodina Horvata iz firme Tehnix prošle godine, ove godine Marka Pipunića, pa Mate Rimca, gospodina Šestana. To su primjeri koji pokazuju da Hrvatska može i da postoji neka kvalitetna Hrvatska u kojoj postoji i ideja, trud, znanje, inovacija i međunarodni uspjeh i mogućnost konkurentnosti na svjetskoj razini.
Bitno je javnosti poslati tu poruku da u Hrvatskoj nije sve crno, ali isto tako da budemo svjesni da sve što se događa u korporativnom sektoru u Hrvatskoj nije med i mlijeko, da nisu samo ruže i jorgovani, nego da tu ima čitav niz netransparentnosti. Zato svaki pozitivan primjer je pravi primjer koji kamere moraju popratiti i o kojima se mora afirmativno govoriti."
Smatrate li da u Hrvatskoj ima dovoljno obrazovanih top menadžera za vođenje kompleksnih kompanija?
"U Hrvatskoj nema, ali to nije nelogično. Mi smo siromašno društvo u kojem je obrazovanje tema broj sedam ili sedamnaest i nema nikakve logike, pogotovo kad smo svjedoci generacijske smjene. Imali smo menadžere odgojene u socijalističko vrijeme, što nije ništa loše, ali koji su radili u drugačijem državnom uređenju.
Sada svjedočimo dolasku nove generacije. Hrvatske nove generacije odgojene su većinom na rentijerskom konceptu kapitalizma, a to je nek im kapa neki prilog ali da se ne mora puno raditi.
Poduzetništvo je rizik, ono je avantura, nešto što traži transparentna pravila igre i samo ulaganje u obrazovanje. Zato je važna i kurikularna reforma i stabilnost političkog sustava u zemlji jer to može iznjedriti neke nove vrijednosti. Osobno, govorio sam u problemima u korporativnom sektoru, o netransparentnom upravljanju, o nepoštivanju pravila koje je svijet donio.
Treba biti fer i reći da ono što se događa u Hrvatskoj, događa se u razvijenijim zemljama od Hrvatske, ali kvaliteta našeg menadžmenta sigurno nije usporediva s kvalitetom menadžmenta u skandinavskim zemljama, zapadnoeuropskim zemljama ili zemljama velikih tržišta koje imaju boom poput Brazila, Indije i Kine. No ima nade za nas."
Može li se to riješiti reformom?
"Bez ulaganja u zanje, vještine, bez ulaganja u institucije, bez ulaganja u standarde rada - preko noći nećemo vidjeti promijene. Činjenica je da u Hrvatskoj dolazi do nove generacije poduzetnika, do novih niša, da li je to industrija igara, software, nove thenologije, gdje smatram da oni pozitivni primjeri pokazuju da oni najbolji jesu rame uz rame trendovima u svijetu.
Kako da ti najbolji postanu stvarni role modeli, primjeri poztivni - važni su mediji i ovaj Monte Carlo. Tu nismo zbog luskuza i predivnih jahti i skupe kave ili glamura. Mi moramo Monte Carlo i EY izbor Poduzetnika godine promatrati kao networking, kao mogućnost da naš poslovni svijet se sretne sa svjetskom poslovnom elitom i kako da ubere od najrazvijenijih zemalja ono što u Hrvatskoj fali: standardi rada, obrazovanje i prioriteti.
Prioriteti nisu ulaganje u luskuzne automobile, u boravak, nego znanje, transparetnost rada i održivost poslovnog modela. To ne ide preko noći. Vjerujem da dosadašnja tri laureata koje je EY iznjediro i žiri u kojem su Saša Cvjetojević, Vedrana Jelušić Kašić, Nenad Bakić i profesor Žager i dosadašnji laureati sa mnom na čelu kao predsjednikom žirija, mislim da je sve tri godine odabrao prave primijere i veseli me da ovakva manifestacija pomogne našim nacionalnim laureatima."
