Tadeusz Sobolewicz je 92-godisnji kazalisni, radijski i televizijski glumac. Svoje umirovljenicke dane provodi s cetiri godine mladom suprugom u lijepom stanu u predgradu Krakowa u Poljskoj. Um mu je i danas britak, recenica zaokruzena - iako se cesto nakaslje i govori sporo, a lijepe plave oci pune humora i zivotne radosti. Stan mu je udaljen tek 80 kilometara od mjesta najveceg ljudskog stradanja u povijesti i mjesta gdje je i sam prozivio i prezivio najvece strahote u svom zivotu: nacistickog koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau.
Zarobljen je 1. rujna 1941. u Czestochowi, gdje je kao 18-godisnjak, bio kurir poljskoga Pokreta otpora, ZWZ-a. Iz tamosnjeg zatvora Gestapoa deportiran je u Auschwitz. Bio je politicki zatvorenik, obiljezen crvenim trokutom i brojem: 23053. Kako je bio medu prvima, bio je medu onim zarobljenicima koji su gradili tu tvornicu smrti: zarobljenicke paviljone, plinske komore, krematorij, strazarske kuce...
U intervjuu za HRT opisuje jezive prizore kada nacist udarcima o rub vagona zatvoreniku, kojemu se prosula vreca cementa, doslovce prosipa mozak. Ili, kako je, usljed jezive gladi, u logoru jeo ljudsko meso drugog zarobljenika...
Sobolewicz opisuje kako su logorasi dobivali jako malo hrane, uglavnom povrtne juhe, malo kruha i marmalade. Dva puta tjedno dobivali su nekoliko komadica susenog mesa. Bili su neuhranjeni, a trebalo je raditi teske fizicke poslove.
"Zatvorenik je mogao zivjeti tako dugo dok je imao snage za rad. Kada vise nije mogao raditi, gotovo je", prica Poljak koji je u logoru neko vrijeme nosio vrece cementa.
Da bi prezivio, prica, bio je prisiljen jesti ljudsko meso.
"Jeo sam kruh. Jeo sam ljudsko meso. Jednom me poljski voditelj pozvao u baraku i rekao da cu dobiti komad mesa. Dali su mi da jedem, ali nije bilo ukusno. Bilo je to ljudsko meso s trupla ubijenog zatvorenika. Otkidali su komadice, kuhali i jeli. Glad je bila strasna", prisjetio se Sobolewicz strahota Auschwitza.
Osim sto je zatvorenike mucila glad, problem je bila i neispavanost. Stisnuti su spavali na podu, a oklo su stalno prijetile opasnosti. Puzale su usi koje su prenosile razne bolesti, a u logoru je harala i epidemija tifusa.
Pobijena gotovo cijela obitelj
Sobolewicz je cijeli rat proveo i prezivio u nacistickim koncentracijskim logorima! Od toga, najdulje upravo u Auschwitzu, sve do 10. ozujka 1943. godine! Unatoc "upozorenju" SS-ova hauptstumfuhrera pri dolasku: "da imaju sansu prezivjeti do 3 mjeseca i da je jedini izlaz - kroz dimnjak!" U tom dimnjaku, inace, zavrsio je njegov otac, casnik regularne Poljske vojske koja je izgubila bitku 1939. I djeda mu je ubio SS, zbog pomaganja prijateljima Zidovima. Rodaka su likvidirali Rusi u Katinskoj sumi. Mladi brat mu se takoder borio za slobodu domovine u Armiji Krajowa (Narodnoj armiji, nekomunistickoj poljskoj vojsci koja je pruzala otpor nacistima ukljucujuci i u znamenitom Varsavskom ustanku, a koju su dokrajcile Staljinove trupe Crvene Armije, nadomjestajuci je prokomunistickom poljskom vojskom potkraj rata). I mladi brat je prezivio. Kao i majka.
U Memorijalnom centru Auschwitz -Birkenau potvrdili su da je za vrijeme Drugoga svjetskog rata ondje ubijeno i 6.000 zarobljenika s podrucja bivse Jugoslavije. Postoje artefakti koji se ticu njih. "Zapoceli smo oprezne razgovore", rekao je Pawel Sawicki iz Memorijalnog centra, "o tome - treba li i na koji nacin razdvojiti zbirku vezanu uz zrtve s podrucja bivse Jugoslavije, kako bi se tocno znalo tko je iz koje zemlje?".
