Policija u posljednjih 20 godina iz tog 'raja na zemlji' izvlači ostatke očajnika na koje nerjetko nalete i sami turisti. Vlasti vjeruju da se pod debelim granjem nalaze ostaci mnogih drugih još neotkrivenih tijela koja su postala hrana divljim životinjama koje tamo obitavaju.
Turisti pak dolaze u šumu zbog privlačnih ledenih špilja.
šuma Aokigahara
Sveto tlo
Ne čudi stoga da je ta šuma postala zanimljiva i hollywoodskim redateljima koji će uskoro tamo početi snimati horor film.
Glavna zvijezda filma je Natalie Dormer. Ona glumi Amerikanku Saru koja se uputila u opsjednutu šumu u potrazi za svojom nestalom sestrom.
"Ovo vas natjera da zamislite. Toliko ljudi je otišlo u ovu šumu u namjeri da nikad ne izađu. Moj japanski vozač nije htio otići ni pola metra od staze dok sam ja otišla metar i pol. To je na neki način sveto tlo, razumijem zašto Japanci tamo ne žele filmaše", kazala je Dormer.
Ledena špilja u šumi Aokigahara
Boje se Yureija
Lokalci vjeruju da je šuma koja se prostire na više od 40 četvornih kilometara prokleta te da duhovi poznatiji kao Yurei tamo borave.
Redatelj Jason Zada ispričao je anegdotu koju je doživio s praznovjernim vodičem:
"Kad nas je vodič odvodio iz šume pitao nas je može li utrljati sol na naša leđa i hoću li ja utrljati sol na njegova. Bio je to malo čudan zahtjev, ali pristao sam. Kad sam ga pitao zašto to radimo rekao nam je: 'Mi vjerujemo da kad dođemo u ovakvo mjesto, Yurei će nam se zakačiti na leđa i otići s nama doma. Utrljavanjem soli ih se rješavamo'. Nakon toga ostala mi je snažna mentalna slika Yureija koje ljudi nosaju uokolo", kaže.
Samoubojstva porasla s krizom
Do 1990. godine 30-ak ljudi godišnje bi odlučilo okončati svoj život u šumi Aokigahara. Do 2004. godine taj broj se popeo na 108. Iako vlasti posljednjih godina skrivaju brojku, mediji doznaju da je 2010. godine čak 247 ljudi odlučilo skončati u toj šumi. Uspješno ih je to učinilo njih 54. Samo most Golden Gate u San Franciscu ima više samoubojica godišnje.
Udruga koja se bavi prevencijom samoubojstva postavila je oznake oko šume, poput: "Tvoj život je neprocjenjiv dar tvojih roditelja", "Pričaj o svojim problemima", "Molim te, pričaj s policijom prije nego odlučiš umrijeti" i slično.
Vjeruje se da je sve počelo s romanom Seicha Matsumotoa iz 1960. Crno more drveća, koji završava samoubojstvom ljubavnog para u šumi.
Ipak, pokušaji samoubojstva skočila su 2010. godine nakon što je nastupila velika kriza zbog koje su mnogi Japanci ostali bez posla i u dugovima.
Dotuče ih izoliranost i depresija
Drugi svjetski rat jasno je pokazao da se samoubojstva u Japanu doživljavaju kao častan čin, a ne grijeh kao u kršćanskom svijetu. O tome je pisao popularni pisac Wataru Tsurumi. Njegova knjiga 'Potpuni vodič za samoubojstvo' prodana je u milijun primjeraka a u njoj se navodi da je šuma Aokigahara 'savršeno mjesto za umrijeti'. Mnoga tijela imala su upravo tu knjigu uz sebe.
O tužnoj priči iz ove šume svjedoče i brojni napušteni automobili kojima su se samoubojice dovezle do šume, ali i trake iz kazeta koje služe kao 'mrvice kruha' položene na tlo u slučaju da se samoubojica u zadnji tren predomisli.
I lokalci su se uključili u spašavanje samoubojica koje bi zatekli na putu do šume.
Što se statistike tiče, u Japanu je lani počinjeno 25.000 samoubojstava, oko 70 dnevno.
Djeca se najčešće ubijaju prvi dan škole.
Izoliranost i depresija dovode do samoubojstava.
