Osnova sustava za pravodobno upozoravanje za opasnost od tsunamija su specijalne plutače postavljene na otvorenom moru. Plutače su prepune elektronike i zamišljeno je da samostalno procjene opasnost i jave prikupljene podatke indonezijskoj središnjici za rano upozoravanje od tsunamija (BPPT).
No, Wahyua Pandua, voditelj projekta ove indonezijske institucije, priznao je da je čitav ovaj sustav zapravo radio veoma kratko. U međuvremenu su četiri bove pred obalom Sumatre, kao i tri bove u Indijskom oceanu južno od Jave, prestale slati podatke. Moguće je da su plutače koristili brojni ribari iz tih područja da bi sidrili svoje brodice, pa uništili osjetljivu elektroniku, a moguće je i da su skupi uređaji jednostavno ukradeni, piše Deutsche Welle. Ukupno, od 14 plutača s mjernim instrumentima, sad donekle funkcionira najviše njih pet.
Sustav za rano upozoravanje je inače koštao oko 100 milijuna eura, a u projektu je sudjelovala i Njemačka sa oko 45 milijuna eura. Osim plutača koje više ne rade, sustav čine i američki i indonezijski mjerni instrumenti, koji su također bili cilj nepoznatih vandala. Osim Indonezije, i Tajland i Indija su osnovale ured za rano upozoravanje od mogućeg novog tsunamija, ali i njihovi sustavi ne rade, tvrdi Wahyu Pandu.
Inače, u Indoneziji su od tsunamija osobito kritično ugrožena područja zapada Sumatre i južne obale Jave, kao i turistički centri Bali i Papua. Bez funkcionalnog sustava za upozoravanje, nadležnim službama Indonezije ostaje se nadati kako će ih slične službe drugih zemalja Dalekog istoka u kojima sustavi funkcioniraju, pravodobno upozoriti na opasnost.