Kako je to izgledalo objavio 9. siječnja 1915. Illustrated London News pod naslovom 'Britanski i njemački vojnici ruku pod ruku razmjenjuju šešire: Božićno primirje između sukobljenih strana'
Iako se očekivalo da će do Božića 1914. godine rat biti gotov, u prosincu te godine on je zaglavio u rovovima, po čemu je na kraju cijeli 1. svjetski rat postao i poznat. No, na Badnjak i Božić došlo je do spontanog primirja na Zapadnom frontu unatoč zapovjedima iz glavnih stožera.
Upravo taj događaj obilježio je ovaj rat koji je do tada bio najžešći sukob što ga je svijet doživio, a potpuno je i promijenio način ratovanja u 20. stoljeću. U njemu su živote izgubili milijuni vojnika i civila.
Badnje veče na Zapadnom frontu
Ipak tijekom te jedne večeri i idućeg dana vojnici suprotstavljenih strana - Francuske i Velike Britanije s jedne i Njemačke s druge strane, odložili su oružje i zajedno proslavili blagdan Božića. Zarobljeni u rovovima na Badnje veče, vojnici duž cijelog Zapadnog fronta neko su vrijeme slavili najbolje što su mogli i znali. Međutim, iznenada su počeli izlaziti iz rovova bez naoružanja kako bi se, tamo negdje usred ničije zemlje, susreli s neprijateljskim vojnicima.
Ono što je uslijedilo je nevjerojatna epizoda ljudske povijesti - neprijatelji koji su se do prije nekoliko sati međusobno ubijali i to dotad neviđenom žestinom, sada su pričali, pjevali, plesali i jeli zajedno poput pravih prijatelja.
U pismima što su ih poslali novinama i svojim obiteljima, vojnici su opisali kako je spontano došlo do ovog primirja.
Nogometne utakmice i darovi
"Na sam Božićni dan naši prijateli i Saksonci postavili su stolove između rovova. Proveli smo tako neko vrijeme zajedno zabavljajući se i razmjenjujući suvenire za uspomenu", napisao je jedan britanski vojnik.
"Proveo sam nevjerojatan Božić i došao do zaključka da ga ne bi ni za što na svijetu proveo u rovu", opisao je drugi britanski vojnih u pismu svojoj obitelji.
Na nekim dijelovima fronta tijekom primirja su se igrale i nogometne utakmice. Ponekad su vojnici suprotstavljenih strana igrali jedni protiv drugih, ali bilo je i miješanih sastava. "Regimenta je odigrala utakmicu s Nijemcima koji su ih pobijegili 3:2", napiso je vojni liječnik u pismu prijatelju iz Londona.
Vojnici obaju strana na Božić su pokapali svoje poginule i održali svete mise, kao da se nalaze u crkvi.
Nagovještaj budućeg mira
Sve je to možda najbolje opisao britanski vojnik čije je pismo objavljeno u Carlisle Journalu u siječnju 1915.
"Sva ta mržnja u riječima, to pucanje jednih na druge što su bijesnili od početka rata sada su se zaustavili pred čarolijom Božića", napisao je. "Ohrabrujuće je za budući mir što dvije velike nacije koje se toliko mrze i koje se jedna prema drugoj kunu na vječnu mržnju i koje taj otrov mržnje pretaču u glazbu, za Božić i sve što on znači imaju snage položiti oružje, razmijeniti dimove i poželjeti si međusobno sreću".
I dok Lora Vogt iz Muzeja 1. svjetskog rata u razgovoru za Business Insider, ističe kako je ovo bio dokaz ljudskosti unatoč žestini ratnog sukoba, te dokaz onog najboljeg što bi nas trebalo krastiti u blagdansko vrijeme, vrhovni zapovjednici ovih vojnika nisu te 1914. za njih imali razumijevanja. Neke su postrojbe kažnjene, a neke premještene na druge dijelove fronte, i niti jedno primirje do kraja rata više nije uspostavljeno.
I sto godina od izbijanja 1. svjetskog rata, njemački i britanski vojnici još uvijek se sastaju na Božić kako bi igrali nogometne utakmice. Sada to čine kao saveznici, dionici mira kojem su se, bez sumnje, i 1914. godine nadali vojnici u rovovima na Zapadnom frontu.
