Prošle subote, neočekivano i munjevito, palestinska militantna skupina Hamas zasula je Izrael tisućama projektila, dok su istodobno njeni pripadnici na tridesetak mjesta probili zaštitnu ogradu koja razdvaja Izrael od Pojasa Gaze, ubijajući civile ili ih otimajući kao taoce. U napadima Hamasa ubijeno je više od tisuću ljudi.
Nije dugo trebalo čekati na žestoki odgovor Izraela koji je uzvratio zračnim napadima na već ionako razorenu Gazu, pri čemu su do temelja srušene čitave četvrti tog najgušće naseljenog područja na svijetu. U toj je palestinskoj enkalvi u izraelskoj odmazdi od subote naovamo ubijeno više od 1200 ljudi, a skoro 6000 ih je ranjeno. K tomu, Izrael je proveo i mobilizaciju 300.000 ljudi navodno se pripremajući za moguću kopnenu ofenzivu na Gazu, a premijer Benjamin Netanyahu proglasio je rat i zaprijetio Hamasu potpunim uništenjem. Najveći je to sukob na tom području u proteklih nekoliko desetljeća, a mnogi strahuju od daljnje eskalacije i prelijevanja sukoba šire na Bliski istok.
Višestruko zanimljiv tajming sukoba
Dr. Vedran Obućinu, politolog i stručnjak za Bliski istok, autora knjige "Politički sustav Islamske Republike Iran" za net.hr rekao je da ovo nije sukob Izraelaca i Palestinaca, nego izraelske vlade i Hamasa, jer "palestinska samouprava nije sudjelovala u ovome i Fatah (politička organizacija Palestinaca na Zapadnoj obali, nap.a.) nije u igri". A za sam tajming početka ovog sukoba, Obućina kaže da je "višestruko zanimljiv".
"S jedne strane izraelska vlada je pod teškim pritiskom oporbe i javnih demonstracija s obzirom na to da se radi o poprilično ekstremnoj, krajnje desnoj vladi i koaliciji. Ovo je njima došlo dosta dobro - iako tu ništa nije dobro, riječ je o katastrofi i za jedan i za drugi narod - jer je došlo do situacije u kojoj imaju legitimnu mogućnost odgovora i narativ sigurnosti, čvrste ruke i sličnog. To je zapravo ono što je izraelska vlada na neki način htjela dobiti - da se pokaže kako imaju sposobnost voditi Izrael, pogotovo u ovakvim situacijama. S druge strane, zanimljivo je da je do sukoba došlo baš u vrijeme kada je Saudijska Arabija počela govoriti kako bi uspostavila diplomatske odnose s Izraelom. Sada je to pod upitnikom. Saudijci si sada ne mogu dopustiti da takvo nešto naprave. Što se tiče Hamasa, mislim da kod njih taj moment, slaganje ovih prije spomenutih kockica, nije bio toliko važan. Mislim da su oni došli u mogućnost da izvedu taj napad, da su dobili dovoljno oružja i obavili pripreme", kazao je Obućina.
'Zločini Izraela i Hamasa bit će nekažnjeni'
Iščekuju se reakcije drugih arapskih zemalja, posebno onih susjednih Izraelu, ako izraelska vlada odluči poslati vojsku u kopneni napad na Gazu, gdje je stacioniran Hamas.
"Koliko zasad vidimo, ponašanje drugih država - u prvom redu Egipta, Jordana i Libanona, dosta je suzdržano. Čak su zaustavljali ljude koji su htjeli otići u pomoć Palestincima. Mislim da svi pažljivo prate situaciju i nadaju se da neće morati intervenirati. Na neki način, rekao bih da su faktor sigurnosti da ne dođe do kopnenog napada Izraela na Gazu - svjetske sile, ponajprije SAD", smatra Obućina.
U slučaju izraelske invazije na Gazu gotovo je izvjesno da bi se, zbog karaktera uličnih borbi i gusto naseljenog područja, dogodilo krvoproliće nad civilnim stanovništvom. Bi li u tom slučaju Država Izrael i njeni dužnosnici odgovarali za ratne zločine, bez obzira i na pravedan povod za intervenciju? Obućina smatra da ne bi.
"Izrael je već počinio niz ratnih zločina i zločina općenito, s obzirom na to da je izravno prouzročio humanitarnu krizu u Gazi koja traje već godinama. Ideja da se ne može pomagati dva milijuna ljudi na tom području jer oni podržavaju Hamas, ne odražava stvarnost. Stvarnost je da se tamo provodi blokada koja dovodi do bolesti, manjka hrane, vode i svega drugog. To je kontinuirani zločin koji je nekažnjen. A kao što vidimo, međunarodna zajednica ne može kazniti ni zločine Hamasa. To što je Hamas stavljen na liste zločinačkih organizacija ništa ne pomaže jer i dalje može raketirati izraelske gradove i stvarati velik broj žrtava, a da za to nikome ne odgovara. Dakle, odgovor je definitivno - ne. Neće kazneno odgovarati ni Izrael ni Hamas", smatra Obućina.
'Koji god ishod bio, Iran je na dobitku'
Spominje se posredna uloga Irana u najnovijoj eskalaciji sukoba, a i inače, zbog otvorene podrške Hamasu. A spominje se čak i umiješanost Rusije kojoj ovaj sukob navodno odgovara kako bi "razvukla" angažman Zapada na druga krizna žarišta u svijetu te ga odvukla s Ukrajine.
"Mislim da su te tvrdnje za Rusiju dosta upitne, iako postoji i puno "za" i puno "protiv" te teze. Imamo premalo informacija o tome da bi mogli spekulirati. A Iran ne samo deklarativno, nego i vojno i financijski podržava Hamas. To je otvorena politika iranske vlade, tu nema nikakve dileme, kao što otvoreno priznaju da financiraju i naoružavaju Hezbollah u Libanonu. Ali ne radi to samo Iran. Političko vodstvo Hamasa živi u Dohi i tamo ih financira Katar. Mnoge zemlje stoje iza Hamasa i bjelodano su to rekle. No, nisam siguran je li Iran sudjelovao u strategiji ili izvođenju samoga napada u subotu. To nije način kako Iran inače funkcionira. Bila je to u potpunosti akcija Hamasa, što se vidi i iz načina kako je napad izveden i sada iz ovog taktičkog pokušaja povlačenja. Hamas je uvijek funkcionirao na taj način, samo što je napad sada izveo na puno većoj razini korištenja oružja i dužine napada", ističe.
Ni Iranu ni Izraelu, kaže Obućina, ne odgovara izravni sukob, nego hibridni rat kakvog već godinama vode.
"Taj hibridni rat se vodi cybernapadima ili ubojstvima pojedinaca, najčešće znanstvenika. Tako oni za sada ratuju. Irancima odgovara ova situacija jer koji god njen ishod bio, oni su na dobitku. Ako ništa drugo, dobit će auru zaštitnika Palestinaca i općenito ulogu vođa u islamskom svijetu. Posebno sada kada je Saudijska Arabija htjela uspostaviti diplomatske odnose s Izraelom", objašnjava Obućina.Je li uzrok u Abrahamskim sporazumima?
U kolopletu tih zbivanja istodobno se odvija - ili se odvijalo, do subote - zatopljavanje odnosa Saudijske Arabije s Izraelom, ali i s Iranom. Sunitska Saudijska Arabija i šijitski Iran do sada su bili najljući neprijatelji.
"Nakon što su ponovno uspostavili diplomatske odnose, nema više natjecanja za prevlast među njima, barem koliko to javno možemo vidjeti. Odnosi su, štono bi se reklo diplomatski - srdačni, a što u prijevodu znači da su sada Iran i Saudijska Arabija najbolji neprijatelji", kaže.
No unatoč tomu, ističe Obućina, ako u Abrahamske sporazume bude uključeno više zemaalja, tada bi Iranu ostalo vrlo malo diplomatskog prostora za djelovanje.
"Svi koji su do sada potpisali Abrahamske sporazume, izgubili su diplomatske veze s Iranom - Maroko, Jordan, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati…", dodaje.
Abrahamski sporazumi su mirovna inicijativa kojom Izrael želi normalizirati odnose s arapskim državama, ponajprije onima na Bliskome istoku. Sklapanje takvog sporazuma između Izraela i Saudijske Arabije bilo je na pragu kada se prošle subote dogodio napad Hamasa te uslijedila odmazda Izraela.
'Sukob će se smiriti pod pritiskom velikih sila'
Sukobi na Bliskom istoku su, takoreći, trajno stanje. Obućinu smo pitali hoće li aktualni sukob Izraela i Hamasa dodatno eskalirati - invazijom na Gazu ili širenjem na druge zemlje, a neki spominju čak i nuklearni rat - ili će deeskalirati pod pritiscima s raznih strana.
"Što se tiče spominjanja nuklearnog rata, ne bih išao tako daleko, iako i u Izraelu i u Hamasu stoje ekstremni ljudi. Nekad kažem da desnije od njih stoji samo zid. Ovo je situacija u kojoj ni jedna strana sada ne može ustuknuti, nego mora odraditi do kraja bilo koji oblik odmazde. To će se i dogoditi i ići će do neke granice kada im svjetske, pa čak i regionalne sile, neće dopustiti da preraste u veći sukob. Mislim da će biti velikog pritiska na obje strane i da bi SAD zaustavio pokušaj Izraela da vojskom uđe u Gazu. Svoju ulogu odigrale bi i Rusija i Iran i Turska i Saudijska Arabija i Katar i Egipat. Kroz neko kraće razdoblje ovaj sukob će se smiriti", smatra Obućina.
POGLEDAJTE VIDEO On živi u Zagrebu, a obitelj u Gazi. Palestinac za Direkt: 'Tamo nema Hamasovaca. Nitko ne želi otići, prije će umirijeti'
