Prošlo je godinu dana od invazije Rusije na Ukrajinu. O ratu, koji je potresao cijeli svijet i nepovratno promijenio živote mnogih, o povijesnim okolnostima rusko-ukrajinskih odnosa, te budućnosti zaraćenih zemalja razgovarali smo s dr. sc. Davorom Bobanom, izvanrednim profesorom Fakulteta političkih znanosti
Iako neki kažu da je priča o napetostima između Rusije i Ukrajine jako duga te da zahtijeva duboko sezanje u prošlost čak do srednjega vijeka ili Kijevske Rusi, Boban je pojasnio da „velike međunacionalne sukobe počesto prate takva simplificiranja“.
Kao primjer tomu naveo je razdoblje 90-ih godina prošloga stoljeća - vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije. U svjetskoj su se javnosti tada objavljivala razna tumačenja uzroka koja zapravo nisu imala svoje povijesne kao ni činjenične temelje.
„Tako je i s različitim tumačenjima povijesti Kijevske Rusi i onih vladavinskih poredaka koji su se uspostavljali na istočnoeuropskom području nakon njezina nestanka u 13. stoljeću. Moskovski vladari proglasili su se ruskim carevima u 16. stoljeću i time nasljednicima Kijevske Rusi, no tada nisu vladali ni Kijevom ni većim dijelom današnje Ukrajine. Nakon potpisivanja Perejaslavskog ugovora 1654. između ukrajinskih kozaka i ruskog cara, oni su se stavili pod njegovu zaštitu nasuprot poljsko-litavskoj državi, a on im je priznao autonomiju“, kazao je Boban.
Dodao je da je tijekom vladavine Katarine Velike ta država ukinuta što je značilo daljnje širenje ruske carske vlasti prema zapadu. Nastavilo se krajem 18. stoljeća kada su se odvijale podjele Poljske. Boban je istaknuo kako carevi nikada nisu vladali najzapadnijim dijelovima Ukrajine.
Rusi su prošle godine prije same invazije već neko vrijeme gomilali vojsku na ukrajinskim granicama, a kako nam je pojasnio Boban, Rusi su to činili i u ožujku i u travnju 2021. godine, no onda su ju povukli.
„Kad je to ponovno počela činiti u jesen te godine, nije bilo očito da je napad neminovan“, rekao je.
Broj stradalih Rusa i Ukrajinaca mijenja se iz dana u dan, a o vjerodostojnosti brojki stradalih koje iznose obje strane teško je govoriti.
„Intenzitet borbi i brutalnost rata ukazuju da su brojke ogromne“, zaključio je Boban.
Kazao je da se o previranjima u ruskoj vlasti špekulira ne samo posljednjih tjedana, nego gotovo od početka rata. Ipak, kako je pojasnio, ne postoje jasni pokazatelji takve situacije. S druge strane, nije poznat ni tijek radnje iza svih tih kulisa.
„Ako se, primjerice, formira kakav 'komitet za izvanredno stanje' koji će objaviti da vlada umjesto 'bolesnog' Putina, kao što je to bilo u kolovozu 1991. kada su tako pokušali smijeniti Gorbačova, to ćemo čuti kao iznenadnu vijest, a neće se to najavljivati danima prije“, dodao je.
Još uvijek je nepoznato kada bi se najranije mogao očekivati kraj rata.
„Prošle godine prognoze su bile da bi rat mogao trajati najmanje do jeseni 2023. Sad, godinu dana nakon njegova početka, još uvijek nije jasno kada će i kako završiti“, odgovorio je Boban.
Otkrio je i koji bi mogli biti ishodi rata prema njegovu mišljenju.
„Ukrajinci žele osloboditi čitavi okupirani teritorij, uključujući i Krim, ali u ovom trenutku malo je vjerojatno da bi Rusija mogla doživjeti potpuni poraz i povlačenje iz Ukrajine u sljedećih nekoliko mjeseci“, rekao je dodavši kako će se to možda dogoditi kasnije te da postoji i mogućnost pregovora kojima bi se postigao kompromis, ali bi imao posljedice širih razmjera, a ne samo rusko-ukrajinske odnose.
Za sudbinu Rusije Boban je kazao da ne postoje naznake koje upućuju na njezin raspad u skorijoj budućnosti.
„Iako je to federalna i multinacionalna država, veći je problem to hoće li ona biti funkcionalna država, kakav će biti odnos između federalnog centra i regija, hoće li jednog dana Putinov nasljednik uspjeti spriječiti regionalne moćnike da se ponašaju kao lokalni gospodari koji se ne obaziru na federalne vlasti iako formalno ne proglašavaju nevinost i slično“, rekao je.
Iako Ukrajina nije jedna od zemalja članica, Europska unije dala joj je veliku pomoć. Na sastanku Europskog vijeća u lipnju 2022. čelnici EU-a dodijelili su Ukrajini status zemlje kandidatkinje, ali postavlja se pitanje kada bi ona mogla postati punopravnom članicom. Boban je pojasnio da svaka zemlja prije nego što pristupi mora proći pregovore i zadovoljiti kriterije Europske unije za zemlje kandidatkinje. Neka zemlja napredovat će u pregovorima ako zadovoljava te kriterije te se samim tim bližiti članstvu. U suprotnom bi moglo doći do zastoja.
„Za Ukrajinu bi u normalnim okolnostima to vjerojatno bio dugogodišnji proces jer on pretpostavlja transformaciju političkog sustava u liberalnu demokraciju, stvaranje funkcionalne tržišne privrede i jaku vladavinu prava. Čak i prije ruskog napada Ukrajina je sa svime time imala ozbiljne probleme, veće nego što su ih imale sadašnje članice EU-a iz Srednje i Istočne Europe te Baltika. Stoga bi EU i Ukrajina trebale uložiti velike napore i pronaći djelotvorne mehanizme kako bi se taj proces ubrzao“, zaključio je izvanredni profesor Boban.
