Dresden, Pariz, Nica, Beč. Četiri teroristička napada u samo mjesec dana jasno pokazuju da i pet godina nakon krvave noći u Parizu sa 130 mrtvih borba protiv terorizma u ime islama nije gotova. Političari opet razmišljaju o strožim graničnim kontrolama, obećavaju bolju suradnju sigurnosnih službi i zahtijevaju odlučniju akciju protiv potencijalnih islamističkih terorista, piše DW.
Napadi pokazuju da posebno velika opasnost postoji od terorista koji pojedinačno djeluju, a koji su umreženi s istomišljenicima. Kakvi su to ljudi i što ih pokreće? Aktualni izvještaj o selafizmu u najvećoj njemačkoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji predstavlja upozorenje:
"Posebno se mora obratiti pažnja na veliki potencijal mladih selefija sklonih nasilju. Proteklih godina džihadistička propaganda je bila snažna i više nego ranije je dolazila do mladih ljudi, koji su na nju pozitivno reagirali."
I francuski stručnjak za islamizam Olivier Roy govori o pretežno mladim muškarcima koji su "fascinirani nasiljem i džihadom“. Bez višegodišnjeg proučavanja Kurana oni bi htjeli biti bolji muslimani od svojih roditelja. Roy u tome vidi prosvjed mladih koji je utemeljen na islamističkom narativu. A taj narativ dolazi od organizacija poput Al Kaide ili Islamske države (IS).
'Kult smrti'
U razgovoru za DW Roy govori o "kultu smrti". Kada su ti mladi ljudi ubijali, kaže, "očekivali su da će i sami biti ubijeni. Tu se manje radi o ideologiji, a više o osobnom životnom putu. Oni imaju jedan cilj: umrijeti kao mučenik i otići u raj."
Frankfurtski sociolog Felix Roßmeißl podsjeća na pojam "dinamika dokazivanja": mladi muškarci i žene se žele dokazati i ispuniti određena očekivanja, pa ih se nagovara na nasilje.
"To je alternativa uobičajenoj dinamici dokazivanja, koja je u našem društvu uglavnom povezana s profesionalnim radom i uspješnim obrazovanjem", analizira Roßmeißl, koji je uključen u jedan istraživački projekt o džihadu i o tome zašto su mladi ljudi koji imaju problem s odrastanjem naročito podložni džihadističkoj propagandi.
Granice deradikalizacije
Thomas Mücke poznaje takve ljude, jer radi s njima. On je šef "Mreže za prevenciju nasilja" (VPN), koja radi na deradikalizaciji ekstremističkih nasilnika.
"Znamo, naravno, da ljudi koji su labilni ili jednostavno u krizi vrlo brzo mogu biti regrutirani od strane ekstremističkog miljea, kaže Mücke za DW. Kada zaposleni u VPN-u rade s potencijalnim teroristima, bivšim borcima IS-a i islamističkim nasilnicima, prvenstveno nastoje „osposobiti ljude da ponovo smiju postavljati pitanja i slobodno razmišljati", kaže diplomirani pedagog i politolog.
"U toj sceni ljudi moraju biti poslušni podčiniti se. Oni gube sposobnost postavljanja pitanja i razvijanja vlastitih misli."
Mücke, međutim, zna i granice rada na deradikalizaciji.
"Iako se ulažu veliki napori na području sigurnosti i socijalno-pedagoškog rada, ne smije se stvarati iluzija da više nikada neće doći do terorističkog napada. Uvijek će ih biti."
Šef VPN-a govori na temelju tragičnog iskustva: njegovi suradnici su radili i s dvadesetogodišnjim Sirijcem koji je početkom listopada u Dresdenu nožem napao dvojicu homoseksualaca i jednog od njih ubio. S njim su se sastali dva dana prije i nakon napada, ne znajući da njihov klijent ima veze s tim ubojstvom.
Zavaravanje nevjernika
U tim slučajevima Mimoun Berrissoun govori o "takiji" (Taqiyya), vjerskom zavaravanju nevjernika. Taj mladi čovjek marokanskih korijena u Kölnu je pokrenuo projekt "Zaokret za 180 stupnjeva". Njegovi suradnici nastoje spriječiti odlazak mladih ljudi u ekstremizam i kriminal.
"Ako se jedna osoba sudskom odlukom prisili na određene mjere, a duboko u sebi nije raščistila s tom ideologijom, onda je teško izvući je iz te scene, iz te ideologije", kaže Berrissoun.
Ipak, s obzirom na stotine ljudi s kojima je radio VPN Thomas Mücke je uvjeren da bi potencijal onih koji bi mogli izvršiti napade sigurno bio veći da su bili prepušteni sami sebi.
'Eksplozivna situacija' u zatvorima
Potencijal je već sada velik. Takozvanih potencijalnih islamističkih terorista u Njemačkoj trenutno ima oko 620. Prema istraživanju lista Frankfurter Allgemeine Zeitung, u njemačkim zatvorima je više od 130 islamista, od kojih će mnogi uskoro, nakon odslužene kazne, biti pušteni na slobodu. Istina je da se u zatvorima radi na deradikalizaciji i prevenciji nasilja – uglavnom to rade organizacije kao što je VPN – ali pandemija znatno otežava rad, kaže Jens Borchert:
"Mnogi programi za deradikalizaciju u zatvorima ne mogu početi ili biti realizirani kao što je prvobitno bilo planirano", kaže u razgovoru za DW ovaj kriminolog sa Sveučilišta u Merseburgu. On smatra da je općenito u zatvorima „eksplozivna situacija", jer je zbog korone znatno manje osoblja na raspolaganju, a na sve strane kruže i teorije zavjere.
To za DW potvrđuju i ljudi iz pravosuđa. Oni naglašavaju da je, i pored svih mjera proteklih godina, opasnost od radikalizacije iza rešetaka i dalje prisutna. Teroristički napadi su tema među zatvorenicima i ima onih koji smatraju da je francuski nastavnik kojem je jedan islamist odrubio glavu – sam kriv za svoju sudbinu.
'Nema zapovjednih lanaca'
Ono što situaciju čini toliko opasnom i što sigurnosnim službama otežava rad je to što islamističkom terorizmu nisu potrebne nikakve organizacije u klasičnom smislu – tajne ćelije, skrivena sjedišta… Dovoljne su same mreže, dovoljan je potencijal radikaliziranih ljudi koji se širi propagandom ili drugim terorističkim napadima. Šef VPN-a kao primjer navodi teroristički napad u Beču. Odgovornost za njega preuzela je takozvana Islamska država.
"Ali uopće ne postoje jasni zapovjedni lanci", kaže Mücke, „već se preko društvenih mreža širi narativ: 'Sada morate nešto da poduzeti'. I onda ima ljudi koji postaju aktivni – bez da im je itko izdao naredbu."
Na kraju krajeva, to je borba protiv upravo tih narativa. Zato se osnivač projekta "Zaokret za 180 stupnjeva" Berrissoun zalaže za snažan odgovor muslimanskih zajednica. One bi se morale pobrinuti za to da se radikalnim islamistima ne daje prostora. I ne bi smjele dozvoliti da se mladi potajno mobiliziraju preko WhatsAppa ili Telegrama.