Na Srbiju se tradicionalno gleda kao na najbližeg saveznika Rusije u Europi. Ta mala zemlja ima odlične odnose i s Kinom, koja je uz ogromne kredite omogućila mnoge infrastrukturne projekte, poput proširenja mreže pruga i cesta, kao i elektrana. Srbija je pritom kandidat za ulazak u Europsku uniju, piše Thomas Brey za Deutsche Welle.
Politika „sjedenja na dvije stolice" u toj balkanskoj zemlji ima dugu tradiciju. Bivši predsjednik, a sada oporbeni političar Boris Tadić, vodio je „vanjsku politiku zasnovanu na četiri stupa": pored Rusije, Kine i Europske unije, za četvrtog partnera izabran je SAD. Ta maksima, često kritizirana kao „politika klackalice", sada se otvoreno bliži kraju. Srbija očigledno mora donijeti konačnu odluku na kojoj strani želi biti.
Propaganda vlasti se mijenja
Tabloidni mediji, koji važe za svojevrsni „megafon vlasti", do sada su pružali jasnu sliku: prijatelji su bili Rusija i Kina, zlo je prijetilo sa zapada. Ali ti mediji pod kontrolom vlasti prošli tjedan napravili su iznenađujući zaokret.
„Svjetska politika preko naših leđa“, bio je naslov u listu Informer. A Kurir je pisao: „Goli interes. Putin štiti interese Rusije (...) a ne obraća pažnju na poziciju Srbije". „Putin je zaboravio Srbe i Kosovo zbog svog rata", bio je naslov u Blicu, a Srpski Telegraf je bio još jasniji: „Putin zabija nož u leđa Srbima“.
Što se dogodilo? Putin je svoje pretenzije na Krim i istočnu Ukrajinu opravdao rekavši da je Zapad odvojio Kosovo od srpske države i priznao ga po međunarodnom pravu. Točnije rečeno: vi ste odvojili Kosovo od Srbije, mi isto to radimo s Krimom i istočnom Ukrajinom. Ili u prijevodu: Kosovo je isto toliko neovisno, koliko i oblasti Ukrajine na koje Rusija polaže pravo.
Pokazatelji novog pozicioniranja Srbije
Poslije nedavnog posjeta Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije koji o svemu odlučuje, američki senatori izvijestili su da on namjerava promijeniti politiku svoje zemlje u roku od dva mjeseca. Vučić je sa svoje strane najavio da će se obratiti naciji, ali je to onda odložio za tjedan dana, odnosno za petak 6. svibnja. Službeno je rečeno da je potrebno malo više vremena za procjenu situacije u Srbiji.
Posljednjih tjedana pojačan je pritisak na Beograd. Washington i Bruxelles neprestano govore da Srbija, ako želi biti dio EU-a, mora slijediti i vanjskopolitičku liniju Unije. Iz Europskog parlamenta nedavno su stigle žestoke kritike na račun kineskog naoružanja za Srbiju: Beogradu uopće nije potreban taj raketni sustav zemlja-zrak, jer je geografski okružena samo članicama NATO-a i EU-a. Ili možda postoje neki sasvim drugi planovi, pitali su se.
Konačno, oglasio se i ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin, koji se proslavio kao portparol predsjednika Vučića. On se založio za to da Srbija prekine svako daljnje približavanje EU-u i postane politički neutralna. Tu samouvjerenu neutralnost, obrnuto proporcionalnu gospodarskoj moći zemlje, pothranjuje jugoslavenska povijest s fokusom na inače ne uvijek popularnog osnivača komunističke države Josipa Broza Tita i njegov Pokret nesvrstanih.
Vučić želi spriječiti slabljenje svoje dominantne pozicije
Očigledno je da je šef države Vučić pod velikim pritiskom. On smatra da je njegov neprikosnoveni položaj očigledno ugrožen mogućim društvenim prevratima u zemlji. Neobično je recimo to što je nedavno javno zaustavio prijedlog svog ministra financija Siniše Malog, koji je, unatoč višednevnim demonstracijama, namjeravao prisiliti prodavače na tržnicama da počnu koristiti fiskalne blagajne.
Stanovništvo Srbije mora se nositi s ogromnim rastom cijena hrane i goriva. Vučić je, istovremeno, jednokratnim dotacijama države privukao na svoju stranu prije svega umirovljenike, koji očekuju da im on osigura njihov i inače vrlo skroman životni standard.
Krajem prošlog tjedna poznati beogradski list Novosti, uvijek na čelu kada je potrebno braniti Vučića od Zapada i njegovih navodnih podlih namjera, objavio je važan članak u kojem se navodi da pritisak Zapada „ozbiljno ugrožava srpsko gospodarstvo". Prema tom horor-scenariju, Bruxelles bi navodno mogao obustaviti pružanje financijske pomoći, što bi bio kraj budućih, ali i dosadašnjih investicija. A moglo bi biti i mnogo gore, procjenjuje list: kraj bezviznog putovanja u EU, koje je moguće od 2009., a moglo bi doći i do obustavljanja velike pretpristupne pomoći EU-a iz fondova IPA, kao i do ukidanja statusa kandidatkinje za pristupanje Uniji.
Teorija zavjere
„Novosti" taj scenarij klasificiraju kao dio velike teorije zavjere: Zapad, zajedno sa susjedima iz Sarajeva, Podgorice i Zagreba, djeluje protiv predsjednika Srbije Vučića. I ne samo to: pritisak na Srbiju je nastavak uništavanja „svakog oblika države" – od Jugoslavije, preko SRJ (Srbije i Crne Gore), do NATO-ovog bombardiranja, a kako bi „dio našeg teritorija poklonili Albancima".
Činjenice su pritom jasne: Srbija je potpuno ovisna o Zapadu. Europska unija je do sada dala četiri milijarde eura razvojne pomoći. Prema podacima Beograda, s EU-om je povezano 24.000 srpskih tvrtki, u kojima radi gotovo 900.000 ljudi. Dvije trećine izvoza srpskih tvrtki otpada na zemlje EU-a.
Kritički orijentirani analitičari iz Srbije procjenjuju da Vučić neće riskirati da se te čvrste veze prekinu, jer bi tako sebe doveo u opasnost. Zato će okrenuti leđa Rusiji i orijentirati se prema Zapadu jasnije nego ikad.
