Poznati nizozemski filmaš kurdskog podrijetla, Reber Dosky, autor nagrađivanog dokumentarca "Radio Kobani" o ratnim izvjestiteljima iz pakla Sirije, snimio je kratki uznemirujući dokumentarac "Snajperist iz Kobanija" naslovljen i kao "Dan u životu jednog snajperista u Siriji".
I ovaj je dokumentarac snimljen u Kobaniju, gradu u pokrajini Alep, gdje su vođene neke od najkrvavijih bitaka u građanskom ratu u Siriji.
"Ako ja ne ubijem njih, oni će ubiti mene"
Dvanaestominutni film je priča o Haronu, kurdskom snajperistu u Kobaniju, napola razrušenom gradu koji je uporište kurdskih boraca. Haron redatelju Doskyju priča o svom uobičajenom ratnom danu tijekom koji većinom gleda kroz optički nišan svoga snajpera vrebajući neprijatelje s druge strane.
"Jeste li ubili nekog ISIS-ovca?", pita brijač Harona dok ovaj sjedi u stolici u njegovoj brijačnici. Mladić, međutim, šutke zuri u odraz svoga lica u ogledalu.
Potom, iz zasjede, gleda prema položajima neprijatelja smireno objašnjavajući svoju prostu vojničku filozofiju: "Ako ja ne ubijem njih, oni će ubiti mene i moj narod".
Haron je u Kobani došao kako bi se priključio kurdskoj miliciji u borbi protiv ISIS-a. On je tipični snajperist: šutljiv, hladnokrvan i usamljen. Njegova vojnička zadaća iziskuje matematičku preciznost koju također hladnokrvno objašnjava: "Ako ciljaš nekoga tko trči, onda gađaš ispred njega."
"Kada nekoga ustrijelim, uvijek provjerim njegovo tijelo"
"Kada nekoga ustrijelim, obvezno povjerim njegovo tijelo. Ponekad shvatim da sam ubio dijete, a da to nisam znao ili nisam imao izbora. Naravno, to me uznemiruje i čini tužnim. Njihova lica proganjaju me u noćnim morama", priznaje Haron povlačeći dim iz cigarete.
Redatelj Reber Dosky za portal Atlantic kaže kako je Haron pristao ispričati svoju priču pred kamerom jer ga progone sjećanja na ljude koje je ubio.
"Najteži dio snimanja bio je kada sam išao s njim provjeravati tijela ljudi koje je ustrijelio. To je bio intenzivan doživljaj, ali drago mi je što sam to mogao učiniti", ističe Dosky.
Snajperist Haron na kraju, pak, kaže: "Ono što sam prošao ovdje, ne bih poželio nikome."
