Mark Langedijk odlučio je da će pobjeći od svoje ovisnosti od alkohola jedino ako umre, rekao je njegov brat. Langedijk je odredio datum za vlastitu smrt. Prije nego što je liječnik stigao na njegovu kućnu adresu kako bi mu ubrizgao fatalnu injekciju, on se šalio i jeo sendviče, piše Daily Mail.
Samo prošle godine eutanazirano više od 5.500 osoba
Njegova je smrt nov pomak u nizozemskoj praksi eutanazije, kojom je samo prošle godine ubijeno više od 5.500 osoba.
Zakon za usmrćivanje eutanazijom u Nizozemskoj je uveden prije 16 godina kako bi se olakšale muke onima koji pate od strašnih bolova i neizliječivih bolesti. Taj se zakon sada proširio pa eutanaziju mogu koristiti i oni koji su u drugačijim problemima, poput društvene izolacije ili usamljenosti. Jedan je primjer za to i 20-godišnja žena koja je kao djevojčica bila žrtva seksualnog napastovanja.
Istraživanja objavljena kako bi objasnila provođenje eutanazije pišu kako su njezini liječnici smatrali da ona nije mogla dalje živjeti s takvim duševnim patnjama i post traumatskim stresom te da je takvo stanje bilo neizliječivo.
Imao je sretno djetinjstvo, a onda je razvio problem s alkoholizmom
Priču o smrti Marka Langedijka ispričao je njegov brat Marcel za časopis Linda. Rekao je da su on i njegov brat, te sestra Angela imali mirno i sretno djetinjstvo. Bili su bezbrižna djeca. Prije osam godina obitelj je otkrila da Mark ima problema s pićem. Psiholozi, psihijatri i drugi liječnici učinili su sve kako bi mu pomogli, no Mark nikome nije mogao objasniti što osjeća.
'Bio sam jako ljut na njega. Najprije smo pokušali učiniti ono što bi većina ljudi pokušala: pomoći mu. Naši su roditelji učinili sve što je u njihovoj moći da bi ga spasili. Usvojili su njegovo dvoje djece, uzeli ih k sebi kad se njegov brak raspao, pomogli mu da pronađe smještaj, odveli ga na rehabilitaciju, davali mu novac, podršku i bezuvjetnu ljubav', ispričao je Marcel.
21 propali pokušaj liječenja
Tijekom osam godina Mark je 21 put bio na liječenjima i rehabilitaciji, a obitelj je cijelo to vrijeme vjerovala u sretan završetak. No, Marcel Langedijk kaže da je njegov brat počeo piti nakon svakog pokušaja rehabilitacije. Naposlijetku je odlučio: ništa se ne može učiniti, jedino je rješenje smrt.
'Mi smo tu njegovu ideju uzeli s rezervom. Eutanazija je za ljude koji imaju rak, koji neizmjerno pate od bolova, za ljude čija je smrt neizbježna. Ali eutanazija nije za alkoholičare', rekao je Marcel, no Mark je bio odlučan i rekao je svom liječniku da želi umrijeti.
Kao dokaz da mu je život postao nepodnošljiv, Mark je priložio svoj dnevnik u kojem je pisao o boli, alkoholizmu, usamljenosti i tugi.
'Lijep dan za umrijeti'
Njegovu je prijavu za autanaziju odobrilo stručno liječničko tijelo u Nizozemskoj.
Marcel je ispričao kako je njegov brat odredio 14. srpnja kao dan kad će umrijeti. Tjednima prije toga sam je sebe nazivao 'živim mrtvacem'.
Prije no što je primio fatalnu injekciju, Mark je sjedio u vrtu svojih roditelja i pio pivo. Šalio se, jeo sendviče i juhu, sve dok liječnik nije stigao poslijepodne.
Objasnio je obitelji proceduru, a Marku naredio da mirno leži u krevetu. Svi su počeli plakati, pa čak i Mark.
Liječnik ga je još jednom pitao je li sto posto siguran da to želi i zatim mu ubrizgao injekciju.
Ovaj je slučaj izazvao buru u javnosti. Sada mnogi kritičari eutanazije kažu da je njezino legaliziranje dopustilo da se takva praksa proširi na sve šire društvene skupine.
