Američki predsjednik Donald Trump optužio je senatora manjina Chucka Schumera da je lažno plakao tijekom konferencije za novinare nakon njegove uredbe vezane uz zabranu ulaska izbjeglicama u SAD, piše Upworthy.
"Znam ga vrlo dobro", rekao je Trump novinarima. "Ne vidim ga kao plačljivca. Ako je, onda je to drugi čovjek. Postoji pet posto šanse da su to bile prave suze, ali siguran sam da su bile lažne".
Trumpov napad ignorira činjenicu da su Schumerova prabaka i neki od njene djece ubijeni u holokaustu te da je njegova reakcija na drastične mjere najvjerojatnije zaista realna.
Da i ne postoji element osobne umiješanosti u to pitanje, Schumerova reakcija je i više nego opravdana.
Trump, inače, ima dugu povijest ismijavanja ljudi koji plaču. Na Twitteru je već prozvao Glenna Becka, JohnaBoehnera i Jeba Busha i nazvao ih 'bebama plačljivicama'.
Unatoč Trumpovoj averziji prema plakanju, znanost podržava isto i čak govori da je korisno.
Da ne spominjemo, plakanje je sasvim ljudska reakcija koja otkriva našu empatiju prema drugima.
Bivši predsjednik SAD-a Barack Obama tako je plakao nakon vijesti o pucnjavi u osnovnoj školi Sandy Hook. Kanadski premijer Justin Trudeau je otvoreno pustio suzu nakon što je upoznao sirijskog izbjeglicu, bivši potpredsjednik SAD-a Joe Biden rasplakao se nakon što mu je Obama uručio medalju časti... Lista ide u nedogled.
Ali Trump kaže da nije plakao otkad je bio beba.
Niti na dan rođenja svoje djece niti na svojem vjenčanju. Niti na dan smrti svojih roditelja i braće. Niti za tisuće žrtava kobnog 11. rujna, djeci ubijenoj u osnovnoj školi Sandy Hook, niti zbog muškaraca i žena koji su ubijeni u Charleston. Ništa. To nije snaga, to je praznina, to je kukavičluk. To je vodstvo bez emocija koje će se ispriječiti prema ujedinjenu cijele države, piše Upworthy.
Tako da, plakao Trump ili ne, mogao bi to raditi što češće.
Kako bi pogledao u lice ljudima i obiteljima na koje je njegova uredba direktno utjecala. Ne samo da bi sve nas uvjerio da je čovjek, već da sebe podsjeti na to.
