Prije točno sto godina, žena je izabrana za predsjednicu Sjedinjenih Američkih Država. Ne, niste propustili prijelomni trenutak u američkoj povijesti, riječ je tek o filmu, inače jednom od najranijih u povijesti koji je ovjekovječio ženu u toj ulozi na ekranu.
Znanstveno-fantastična komedija Posljednji čovjek na Zemlji iz 1924. u režiji Johna G. Blystonea zapravo ismijava ideju društva sa ženama na čelu. Predsjednica koju je utjelovila Martha Mattox u njemu se radije bavi mačkama lutalicama nego upravljanjem države, a Bijela kuća, dom demokracije i simbol američke vlasti, zarasla je i zapuštena.
Ruku na srce, sve je to samo ne inspirativan prikaz žene s vlašću u rukama.
Ostatak 20. stoljeća na ekranima nismo susretali mnogo drugih predsjednica SAD-a. Betty Boop i Olive Oyl imale su svoja kratka animirana putovanja u Bijelu kuću, ali većina filmaša ostala je vjerna muškim predsjednicima. Situacija se promijenila u posljednjih nekoliko desetljeća, pa su mnoge holivudske uspješnice poput Kuće od Karata (House of Cards), preko Zakona braće (Prison break) do Povratka u budućnost II. ili Ne gledaj gore (Don't look up) ovjekovječile likove žena na najvažnijoj čelnoj poziciji u SAD-u.
Zašto onda Amerika, po mnogo čemu ispred ostatka svijeta, do sada nije imala predsjednicu i kada će stvarnost uhvatiti korak s fikcijom?
Jer, doista, zemlja je promijenila 46 predsjednika i nikad nije imala ženu na čelu države. Jesu li u pitanju dvostruki standardi koji žene poput magneta sputavaju u predsjedničkoj utrci ili tek splet nesretnih okolnosti?
Zašto Amerika još nije imala predsjednicu?
"Rastužuje činjenica da država koja se predstavlja kao bastion demokracije nikada nije izabrala ženu na najvišu funkciju u državi. Najbliže toj mogućnosti došla je Hilary Clinton 2016., dok je Kamala Harris, kao prva žena potpredsjednica u povijesti SAD-a, a zatim i kao kandidatkinja za predsjednicu, ponovno aktualizirala raspravu o podršci Amerikanaca ženi na poziciji lidera jedne od najmoćnijih država svijeta", govori nam stručnjakinja za međunarodne odnose s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Đana Luša.
A nije da nije bilo kandidatkinja. Prva koja je utrla put ostalim Amerikankama bila je Victoria Woodhull koja se u kampanji 1872. zalagala za pravo glasa žena, slobodu ljubavi i uspostavljanje novog ustava. Do ključeva Bijele kuće pokušavale su doći i Belva Ann Lockwood, Margaret Chase Smith, Cynthia McKinney, Jo Jorgensen i mnoge druge. U skorijoj povijesti najzvučnije ime je svakako Hillary Clinton, supruge bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona koja je nakon gubitka izbora 2016. od Donalda Trumpa istaknula za Time: "Ženi ne bi trebala biti nemoguća misija da ostvari svoje ciljeve. Ali suočavamo se s pogubnim dvostrukim standardima potaknutih idejom perfekcionizma".
Kada se žena kandidira za predsjednicu SAD-a, pisao je svojedobno ugledni Time, kao da se umota u ogromnu rolu selotejpa - sve se zalijepi za nju, a ona se ne može pomaknuti.
"U američkoj politici spol žene djeluje i kao nevidljivi sljedbenik i kao snažno ograničenje: teže se može oporaviti od pogrešaka, teže zadaje udarce i teže ih izbjegava. Seksizam je proziran, lako ga je ignorirati ako ga ne želite vidjeti, zbog čega se možete pretvarati da ga uopće nema", istaknula je u svojoj analizi Charlotte Alter tijekom predsjedničke utrke 2020. kada su se četiri uspješne senatorice nadale kandidaturi za predsjednicu. Sve su odustale prije nego što se kampanja uspjela zakuhati.
SAD bi se po ovom pitanju mogao slijediti primjer drugih zemalja. Predsjednice su birali Kanađani, Poljaci, Turci, Francuzi, Filipinci. Pa i Hrvatska, zemlja s manje od četiri milijuna stanovnika koja je u manje od 30 godina od svoje neovisnosti dočekala predsjednicu na čelu države, Kolindu Grabar Kitarović.
Indija je, s druge strane, Indiru Gandhi vidjela kao premijerku, a Velika Britanija dala svoje povjerenje Margaret Thatcher. Što SAD čini drugačijim?
Izazovi za žene u politici
Neki vjeruju da odgovor leži u američkom političkom sustavu koji se temelji na "natjecanju u popularnosti", više nego što je to slučaj u drugim državama. Vjeruje se da su žene u povoljnijem položaju u parlamentarnim sustavima jer se ne glasa za premijera, nego širu instituciju, stranku koja može više učiniti za žene da dođu do vodećih pozicija.
Parlamentarni sustavi, nadalje, dopuštaju strankama da promiču žene čelnice. Neki čak imaju kvote o broju žena, što je slučaj i u Hrvatskoj gdje zakon predviđa uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca i od stranaka traži da imaju najmanje 40 posto pripadnika svakog spola na izbornim listama. Rijetko se tko toga doista i drži, ali to je već drugi problem.
Stručnjakinja za međunarodne odnose Đana Luša naglašava da rodna pristranost u politici reflektira nejednakosti u američkom društvu, gdje su još uvijek žene manje plaćene za obavljanje istih poslova od muškaraca i gdje su, posebice kada ulaze u političku arenu, pod posebnim povećalom javnosti u odnosu na muškarce. "Trumpu se primjerice oprašta uloga koju je imao u napadu na Američki kongres, suđenja i sudski procesi kojima je podvrgnut, optužbe za seksualno zlostavljanje i retorika koji koristi omalovažavajući svoje političke protivnike, što se pripisuje muškom arhetipu političara", ističe Luša.
U tom kontekstu, nastavlja, Trumpovo biračko tijelo posebice naglašava snagu, odlučnost i beskompromisnost koju treba posjedovati američki predsjednik s obzirom na izazove koje nosi predsjednička pozicija, kako u turbulentnim međunarodnim odnosima, tako i u podijeljenom američkom društvu. Za žene se, dodaje profesorica, još uvijek smatra da nisu dorasle tim izazovima. "Što sigurno ne odgovara stvarnosti. Svakog kandidata trebalo bi se evaluirati s obzirom na politike koje promovira i rezultate koje ostvaruje, a ne rodne uloge koje im se pripisuju", govori Luša.
Na istom je tragu i UVA Centar za politiku koji je detektirao da se kandidatkinje za predsjednicu tijekom svoje kampanje moraju boriti i protiv seksističke retorike koja prevladava u polici.
S tim se suočila i sama Harris. Osim Trumpa koji ju je nazivao glupom, isticao da se "luđački smije" i propitivao njezin rasni identitet, njegovi su joj pristaše zamjerali što nema biološku djecu.
"Moja djeca me drže poniznom. Nažalost, Kamala Harris nema nikoga da to čini za nju", ispalila je guvernerka Arkansasa i bivša glasnogovornica Bijele kuće Sarah Huckabee Sanders, izazvavši bijes dijela javnosti, koji su već kritizirali Trumpova kandidata za potpredsjednika JD Vancea koji je u jednom intervjuu kazao da SAD vode Demokrati, korporativni oligarsi i hrpa žena bez djece koje obožavaju mačke (childless cat ladies).
U Centru za politiku dodaju da i sami izbori predstavljaju veći izazov za žene zbog strukturnih nedostatka, ali i javnog mnijenja te stereotipa. Istraživanje Jennifer Lawless i Richarda Foxa, primjerice, pokazalo je da je kud i kamo veća vjerojatnost (više od 60 posto) da će se muškarce poticati da se uključe u političke utrke i kandidiraju za dužnosničke pozicije.
Još jedan od razloga zašto je ženama teže nadići barijere u političkom smislu, posebno na najvišim funkcijama, jest činjenica da tradicionalno muškarci dominiraju političkom arenom i uživaju prednost na pozicijama jednom kada dođu na njih, što otežava ulazak novih lica, pa i žena.
Iako će možda na prvu tek rijetki to otvoreno priznati, tu su i oni koji ne žele ženu u ulozi predsjednice. Pokazuju to istraživanja javnog mnijenja koja sugeriraju da će demokrati prije podržati kandidatkinju od republikanaca. U vrijeme izborne utrke 2016. i Hillary Clinton kao demokratske kandidatkinje, većina ispitanika u nekoliko anketama rekla je da podržava ženu predsjednicu ili se nada da će to dočekati tijekom svog života, međutim više od dvije trećine Trumpovih pristaša iste je godine ocijenilo da je društvo u cjelini "postalo previše meko i ženstveno".
'Ostvarenje snova generacija žena i djevojčica'
"Uloga predsjednika SAD-a već je dugo jedno od najvažnijih svjetskih manifestacija tradicionalne muškosti i heteronormativnih obiteljskih vrijednosti, s prvom damom koja igra važnu, ali sporednu ulogu", vjeruje koautorica knjige Woman President, Karrin Vasby Anderson sa Sveučilišta Colorado State.
Iako je već ispisala povijest postavši prva potpredsjednica, Kamala Harris ima priliku ponovno pomaknuti granice na izborima početkom studenom. Pobijedi li, osim što će zauvijek biti upisana kao prva žena na čelu SAD-a, bit će ujedno i prva crnkinja azijskog porijekla kojoj je to uspjelo.
No ona sama nije previše koristila rodnu i rasnu kartu u kampanji niti je na skupovima to pretjerano isticala. Smatrala je, objašnjava Luša, da ju Amerikanci trebaju vrednovati kao osobu koja je imala i još uvijek impresivnu karijeru, kroz konkretne rezultate koje je postigla kao državna tužiteljica, senatorica i potpredsjednica, kao i kroz politike koje promovira u kampanji.
"Činjenica je da je prema anketama pridobila veći broj ženskog glasačkog tijela u odnosu na Trumpa, govori da su žene spremne podržati ideju o predsjednici SAD-a, ali ujedno i da su politike na koje je Harris stavljala naglasak u kampanji, poput zaštite ženskih reproduktivnih prava, ostavile snažan utisak na žensko biračko tijelo", objašnjava Luša.
Prema anketama Harris podržavaju žene i mlađa glasačka populacija, dok joj najmanje podrške stiže od bijelih muškaraca bez fakultetske diplome i iz radničke klase. Upravo je taj dio populacije, ističe Luša, poprilično zastupljen u takozvanim swing državama, odnosno državama bojnog polja koje bi mogle odlučiti ove izbore.
Simpsoni su predvidjeli mnoge velike svjetske događaje, od ebole, pobjednika Super Bowla do Trumpa kao predsjednika. Ali, u jednoj epizodi iz 2000. na čelu SAD-a predvidjeli su i prvu američku predsjednicu, Lisu Simpson koja je nosila ljubičasto odijelo i ogrlicu, gotovo identično onome koje je Kamala Harris nosila na inauguraciji 2021. godine.
Hoće li Simpsoni pogoditi i ovaj put, a Amerika ispisati novu stranicu svoje povijesti sa ženom na čelu prvi put?
Jedno je sigurno, predviđa Luša - "pobijedi li Kamala Harris, snovi koje su sanjale generacije djevojčica i žena postat će stvarnost".
POGLEDAJTE VIDEO: Kamala ili Trump? Tjedan dana prije izbora donosimo prognoze anketa, kladionica i analitičara