Ruski predsjednik Vladimir Putin u petak je izjavio da će Rusija prekinuti vatru i pristupiti mirovnim pregovorima ako Ukrajina odustane od svojih ambicija da postane dio NATO-a i povuče svoje snage iz četiri ukrajinske regije na koje Moskva polaže pravo. Uoči mirovne konferencije u Švicarskoj na koju Rusija nije pozvana, Putin je naveo niz uvjeta koji su u potpunoj suprotnosti s uvjetima koje postavlja Ukrajina.
"Uvjeti su vrlo jednostavni", rekao je Putin, navodeći potpuno povlačenje ukrajinskih snaga sa cijelog teritorija regija Donjecka, Luganska, Hersona i Zaporožja u istočnoj i južnoj Ukrajini. "Čim u Kijevu izjave da su spremni na takvu odluku i započnu stvarno povlačenje snaga iz ovih regija, i također službeno objave da odustaju od svojih planova za ulazak u NATO, s naše strane, odmah, doslovno iste minute slijedi zapovijed za prekid vatre i početak pregovora", rekao je. "Ponavljam, učinit ćemo to odmah. Naravno, istodobno ćemo jamčiti nesmetano i sigurno povlačenje ukrajinskih jedinica i formacija", dodao je.
Na vikend-samitu u Švicarskoj, na kojem će sudjelovati predstavnici više od 90 država i organizacija, glavna pitanja trebala bi biti usmjerena na teme kao što su sigurnost opskrbe hranom i nuklearna sigurnost u Ukrajini, a ne teritorijalna pitanja. Kremlj je rekao da će skup biti uzaludan bez predstavnika Rusije, a zanimljivo je da na njemu neće sudjelovati još jedna važna zemlja - Kina.
Prošlog kolovoza na trenutak se činilo da je Peking spreman distancirati se od svog "partnerstva bez ograničenja" s Moskvom. Tog je mjeseca, naime, kineski čelnik Xi Jinping poslao svog posebnog izaslanika za rat u Ukrajini, Li Huija, da razgovara o mirovnoj formuli ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog s diplomatima iz nekoliko zemalja, uključujući Ukrajinu i SAD. Njome bi se pozvalo Rusiju da se povuče na granice Ukrajine iz 1991., pošalje svoje ratne zločince na međunarodni sud te plati odštetu Kijevu. Peking je prihvaćanjem ovog plana, koji Kijev favorizira, dao naslutiti da je spreman na oštar pristup Moskvi, piše Foreign Affairs.
Međutim, prvo takvo kinesko sudjelovanje bilo je i posljednje. Peking je 31. svibnja objavio da se neće pridružiti zemljama na mirovnom samitu u Švicarskoj od 15. do 16. lipnja. Točnije, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, Mao Ning, objasnio je da će Peking prisustvovati samitu samo ako će na njemu sudjelovati i Rusija. Xi, čini se, ne namjerava okrenuti leđa svom ruskom partneru. Umjesto toga, bira ambiciozniji, ali i riskantniji pristup - nastavak podrške Moskvi te sabotažu mirovnih prijedloga Zapada. Nada se da može iskoristiti svoj utjecaj na Rusiju kako bi obje strane dovela za stol te pokušala posredovati u trajnom sporazumu.
Izgledi za nešto takvo ipak su mršavi. Rusija i Ukrajina zasada nisu ni blizu ozbiljnih mirovnih pregovora. Peking, s druge strane, ima jako malo iskustva u izvođenju velikih, međunarodnih pregovora kakav bi bio onaj između dvije zaraćene zemlje. Uostalom, ako se rat nastavi, Xi nema puno za izgubiti. Očekivano je da će i nadalje neizravno pomagati Rusiju, izbjegavati diplomatske inicijative Kijeva i nastaviti se igrati diplomacije umjesto da aktivno surađuje s ostalim zemljama u pronalasku rješenja.
Veze s Rusijom za Peking su, naime, od strateškog značenja. Uz to što dijele golemu granicu, Rusija Kini osigurava jeftine prirodne resurse pa čak i neke napredne vojne tehnologije. Koristi joj i to što među stalnim članicama Vijeća sigurnosti UN-a ima autoritarnog istomišljenika. Ograničenja u tom odnosu predstavlja jedino kineski interes za zapadna tržišta, gdje treba paziti da se ne prijeđu granice s Washingtonom. Međutim, Kina se ionako vodi principom "sve što nije zabranjeno, dozvoljeno je". Ne isporučuje oružje Rusiji, ali osigurava industrijske proizvode ključne za posrnulo rusko gospodarstvo, poput alatnih strojeva i čipova. U dvije godine, robna razmjena između Kine i Rusije porasla je za više od 60 posto, na rekordnih 240,1 milijardu dolara.
Bijela kuća pokušala je sankcijama zaustaviti tu suradnju, ali mjere su imale ograničen učinak. Kineski izvoz u Rusiju pao je na dvoznamenkaste brojke, velika je većina kineskih banaka počela zauzimati krajnje oprezan pristup pri obračunu bilo kakvih transakcija povezanih s Rusijom, a neki poduzetnici potpuno su napustili poslovanje s ruskim subjektima pa ipak, ništa još ne daje naslutiti da će američke mjere zaustaviti protok proizvoda koje su Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i EU identificirali kao bitne za vojnu industriju Kremlja i koje Kina isporučuje Rusiji u golemim količinama.
Peking i Moskva u međuvremenu produbljuju svoju gospodarsku suradnju. Tijekom državnog posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina Kini 16. svibnja, kineske i ruske državne željezničke kompanije potpisale su sporazum o proširenju prekogranične infrastrukture koja bi trebala olakšati ruski izvoz na istok. Na istom putovanju, Putin je vjerojatno dao zeleno svjetlo planu isporuke većih količina ruskog plina u središnju Aziju, kako bi Kazahstan i Uzbekistan imali više plina za isporuku Kini. Nakon putovanja, Putin je čak nazvao predsjednike Kazahstana i Uzbekistana kako bi ih obavijestio o posjetu, što nikada nije učinio. Gazprom je 7. lipnja potpisao ugovore koji bi proširili izvoz ruskog plina u Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan. Peking i Moskva također su razgovarali o načinima carinjenja osjetljivog izvoza iz Kine u Rusiju.
Dvije zemlje ujedinile su se i na diplomatskom frontu. Putin i Xi posjetili su jedan drugog triput od početka rata u Ukrajini te pokazali veliku uzajamnu naklonost. Nakon što je Kina odbila sudjelovati na samitu u Švicarskoj, kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi sastao se s Celsom Amorimom, glavnim savjetnikom za nacionalnu sigurnost predsjednika Brazila. U zajedničkoj izjavi o rješavanju ukrajinske krize pozvali su na međunarodnu mirovnu konferenciju na kojoj bi bile zastupljene i Rusija i Ukrajina te bi se preispitali svi mirovni planovi. Inače, Brazil je također odbio poslati visoke dužnosnike na švicarsku konferenciju, a postoji mogućnost da na kraju neće poslati nikoga.
Eventualni neuspjeh samita u Švicarskoj - odnosno, vjerojatnost da se na njemu ne dogovori ništa što bi dvije zaraćene zemlje konkretnije približilo pregovaračkom stolu - mogao bi Pekingu dati priliku da postane središnji igrač u diplomatskim naporima ili da se barem pretvara da je tako. Primjerice, kroz partnerstvo s prijateljskim zemljama koje imaju dokazane rezultate u razgovorima vezanim uz Ukrajinu: Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati omogućili su diskretne razgovore o razmjeni zatvorenika. Turska je bila ključna u ponovnom otvaranju Crnog mora za isporuke žitarica. Sve tri države su u dobrim odnosima s Pekingom.
No, je li kinesko uvjerenje da može biti dobar posrednik bez pokrića? Zemlja ima jak adut u rukavu: sposobna je dovesti Rusiju za pregovarački stol. Ruski dužnosnici više su puta zahvalili Pekingu na inicijativama te signalizirali svoju spremnost na pregovore ako se kineski pristup prihvati. Sam Putin to je potvrdio u izjavi ruskim novinarima na odlasku iz Pekinga kada je izjavio: "Više puta smo rekli da vjerujemo da Kina iskreno nastoji riješiti ovaj problem. Nudi različite mogućnosti i vrlo je fleksibilna."
Ako Peking doista izravno ili neizravno može postići sporazum o prekidu vatre, to bi moglo učiniti čuda za geopolitički položaj kineske vlade. Također bi zemlju učinilo manje podložnom kritikama od strane SAD-a i Europe radi podrške Putinovoj agresiji. Istovremeno, ako bi se zapadne sankcije Rusiji nastavile, Peking bi mogao osigurati da Rusija ostane ekonomski ovisna o Kini.
Foreign Affairs ipak smatra kako je najambiciozniji scenarij, onaj u kojem Peking igra vodeću ulogu u okončanju rata, malo vjerojatan. Čak i ako Ukrajina i Rusija budu spremne na razgovor, teško je vidjeti kako bi mogle postići nagodbu, posebno oko statusa okupiranih teritorija od strane Rusije. Odnosi Kine s ukrajinskim saveznicima - SAD-om i Europom - dodatni je kamen spoticanja. Svi pregovori između Ukrajine i Rusije morat će uključivati partnere iz Kijeva. Moskva će barem neke pregovore voditi s Washingtonom jedan na jedan. Kina će svakako nastojati prekid rata povezati s nekim aspektima svojih bilateralnih veza sa Zapadom. Iz moralnih razloga, Washingtonu će biti teško, ako ne i nemoguće, pregovarati s Moskvom bez Ukrajinaca u prostoriji. SAD neće odustati od svog natjecanja s Kinom. A postupci Pekinga u vezi s Ukrajinom, narušili su povjerenje u Kinu u ključnim zapadnim prijestolnicama. Posebno u Kijevu.
POGLEDAJTE VIDEO: Ukrajinski vojnici rone u Istri. Vraćaju život u normalu