U zagrebačkom Tehničkom muzeju postoji podmornica iz Drugog svjetskog rata, naziv joj je Mališan, dugačka je 15 metara, javlja RTL Direkt.
Više nego dvostruko je duža od ove koja je nestala u Atlantiku, a i dalje se smatra džepnom podmornicom. Ulazni otvor širok je samo 55 centimetara, bilo tko širi od toga u struku nije u nju mogao ni ući. Posada je imala samo četiri člana, i s obzirom na skučenost i klaustrofobičnost, u njoj se nije ostajalo duže od 5 do 10 sati.
Osim ogromnog pritiska, u oceanu su snažne podvodne struje, čak i oko Titanica koji se zbog korozije stalno urušava. Putnici koje je OceanGate ranije vodio na olupine opisali su koliko je teško orijentirati se na oceanskom dnu.
"Znali smo da smo blizu Titanica. Ali opet, takav je mrak da nismo znali gdje je. Imali smo tri sata, a dva i pol smo proveli naslijepo pipajući po dnu mora, pokušavajući pronaći najveći brod na svijetu. Odjednom se pojavio u vidnom polju. Imali smo taman vremena da napravimo pravu turističku fotografiju, da vidimo sidro, okno, pramac broda, a onda smo se vratili gore", tvrdi Mike Reiss, bivši putnik podmornicom na Titanic.
I ranije je bilo problema
I u ranijim putovanjima bilo je problema s nestankom komunikacije, nekim su se putnicima dijelovi opreme činili improviziranima, poput toga da se podmornicom upravlja pomoću prilagođenog joysticka za videoigre. Ipak, osnivač OceanGatea hvalio se koliko je otporna na pritisak.
"Sve ostalo može propasti. Vaši potisnici mogu otići, vaša svjetla mogu otići, i dalje ćete biti sigurni", govorio je osnivač OceanGatea, Stockton Rush.
On je jedan od petorice u nestaloj podmornici. Naš proslavljeni rukometni reprezentativac, danas vlasnik tvrtke za podvodne radove, upozorava upravo na kombinaciju nepouzdanog vozila i bogataša spremnih platiti koliko god.
"Potpisuju izjave da se odriču bilo kakve odštete, ne ulazeći puno u to je li oprema provjerena ili nije, dok cijeli podmorničarski svijet kaže kako su zapravo očekivali da će se ovako nešto dogoditi, jer tvrtka OceanGate koja je nudila te zarone nije ni imala pravu podmornicu, nego je nudila - možda je grubo reći - igračku za bogataše", govori Nikša Kaleb, vlasnik tvrtke za podvodne radove.
Kao i bogataši koji su prije 111 godina mislili da se ukrcavaju na nepotopivi brod, tako su očito i klijenti OceanGatea mislili da će si spuštanjem do najslavnije olupine na svijetu kupiti avanturu za pamćenje.
