Ruski protuzračni sustav S-400 je od svog predstavljanja trn u oku Zapadu i NATO-u zbog svojih naprednih karakteristika, a zbog njega je ugrožen i opstanak ovog vojnog saveza. Naime, S-400 je predmet prijepora između SAD-a, s jedne i Turske, kao kupca ruske vojne opreme, s druge strane. Ovaj je problem višeslojan i mogao bi rezultirati raspadom trenutnog poretka moći u svijetu.
Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, za Al Jazeeru Balkans tvrdi kako se NATO usprotivio turskoj nabavci S-400 zbog sigurnosti i novca: "Pitanje je, u svakom slučaju, i financija, jer se radi o zemlji kojoj su NATO saveznici, članice Europske unije i brojne druge zemlje nametnule i sankcije, kao i kompaniji koja je proizvođač sustava S-400."
Hakiranje savezničkih podataka
No, veći je problem spajanje ruske i savezničke opreme, ako turska do kraja provede svoj naum. Naime, članice NATO-a koriste sigurnosnu podatkovnu vezu Link 16 koja omogućava borbenim i drugim vojnim letjelicama, brodovima i kopnenim trupama da dijele podatke u relanom vremenu. Uz to, NATO avioni i letjelice koriste i IFF radarski sistem za identifikaciju prijateljskih lejtleca na nebu.
IFF i Link 16 bi trebalo integrirati u sistem S-400 kako bi ruski i saveznički avioni mogli letjeti unutar borbenog dometa S-400.
Iako nema sumnje u to da turska vojska neće ugroziti osjetljive podatke o položajima savezničkih trupa, postoji sumnja da bi Rusi mogli instalirati zlonamjerni softver koji bi za njih skupljao klasificirane podatke, pogotovo one o američkim zrakoplovima F-35 koji su smješteni u bazi Incirlik. Uz to, postoji strah da bi službena Moskva prije potencijalnog napada mogla deaktivirati sustav, što je, ističe Avdagić, moguće ako on ne može komunicirati s ruskim satelitima.
Iako Turci tvrde kako neće integrirati S-400 u NATO-ov sustav protuzračne obrane, to ne pomaže u suzbijanju sumnji s američke strane. To je i formalno teško jer je turska strana morala potpisati i jamčiti kako neće zloupotrijebiti sustav, koji ionako, ističe Avdagić, ima brojne protumjere.
Susret Trumpa i Erdogana
TRUMP U WASHINGTONU UGOŠĆUJE ERDOGANA: Nakon njegovih problematičnih izjava, demokrati i republikanci uzrujani zbog sastanka
Turci zategnuli odnose sa svima
U cijeloj priči ne pomažu niti ponovno zategnuti odnosi SAD-a i Rusije, kao niti loši odnosi Turske i Zapada, koji traju već dulje vrijeme, a sada su ponovno pogoršani. U ovakvoj konstelaciji odnosa, postoji bojazan da bi Turska mogla postati ruski saveznik.
Vedran Obućina, politički analitičar specijaliziran za Bliski istok, ističe kako Turska, kao članica NATO-a okuplja strateške suprotnosti, poput autoritarizma, nestabilnih saveza, jednostranosti i političkog islamizma.
"Ako postoji 'problem Turske', to će se sada pojaviti kao sve veći problem NATO saveza i prisiliti sve igrače da zauzmu stav. Turska je i razlog Macronova kontroverznog intervjua britanskom tjedniku The Economist 7. studenoga, u kojem je rekao da je NATO klinički mrtav. U svojoj tipičnoj hiperboličnoj modi, Trump je proglasio Tursku 'velikim NATO saveznikom i strateškim partnerom SjedinjenihDržava širom svijeta', a njihove su razgovore opisao kao 'prekrasne i produktivne'", navodi Obućina.
Podsjeća kako je u američkom Kongresu postojao otpor posjetu turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Bijeloj kući te naveo primjer rezolucije kojom su masovna ubojstva milijun i pol Armenaca, koja je prije sto godina provelo Osmansko carstvo, proglašena genocidom. U sadašnjosti, prihvaćen je i prijedlog zakona kojim bi se nametnule sankcije Turskoj zbog nedavne okupacije sjevera Sirije, što su u State Departmentu ocijenili kao "ratne zločine i etničko čišćenje".
Sankcije već postoje
Avdagić ističe kako američke sankcije Turskoj već postoje, ali teško mu je procijeniti što će se dogoditi ako Turska zaista kupi i implementira S-400 u svoj vojni sustav.
"Što se Turske tiče, određene sankcije od strane SAD-a zbog nabave S-400 već su na snazi, primarno u pogledu nabave aviona F-35 iz programa JSF. Koliko daleko može ići, prije svega, američka strana, ostaje za vidjeti. U tom smislu, treba reći kako je svojedobni pokušaj savezničke strane da odobrovolji Rusiju u pogledu instalacije proturaketnog štita na tlu Saveza završio s potpunim neuspjehom i nerealnim zahtjevima ruskih pregovarača, što daje naslutiti kako bi sličan pokušaj uspostavljanja svojevrsne tripartitne pregovaračke skupine vjerojatno doživio sličan ishod", kaže sigurnosni analitičar.
I S. Arabija želi S-400
Moguće je, smatra Avdagić, da u slučaju turske nabavke sustava i američkog nezadovoljstva ponuđenim jamstvima, bilateralni odnosi postaju još zaoštreniji, a odnose s Turskom bi mogle zahladiti i druge članice saveza. Nedavno je i Saudijska Arabija, najveći američki saveznik na Bliskom Istoku započela pregovore o uvjetima kupnje sustava S-400, no Obućina smatra kako ta kraljevina neće trpjeti toliki pritisak Washingtona, sve dok dijeli američke interese po regiji i dok im se ne protivi.
"Za sada, SAD se oslanja na Rijad kao svog glavnog saveznika na Bliskom istoku i među arapskim zemljama i neće bitno smanjivati ni vojnu suradnju. No, Rijad će nastojati ipak biti što je više neovisan u odnosima s drugim državama, posebno nakon što su europske zemlje odlučile da postave privremeni embargo na izvoz oružja u Saudijsku Arabiju. Utjecaj Rusije na Bliskom istoku raste i arapska je mudrost da se surađuje sa svima koji imaju udjela ili su sudionici političkih procesa u toj regiji. Najbolja takva suradnja ide preko kupovine oružja, ali i ne samo putem toga. Saudijci i druge petromonarhije s Rusijom razvijaju niz drugih gospodarskih suradnji, kao i energetske rasprave", zaključio je Obućina.