U svibnju je Opservatorij Mauna Loa na Havajima zabilježio sezonski vrhunac u količini ugljičnog dioksida u atmosferi. Razina od 417,1 ppm-a (parts per million) najviše je mjesečno očitanje atmosferskog ugljičnog dioksida u povijesti, za 2,4 ppm-a više nego mjesečni vrhunac u 2019. godini.
Ne nazire se kraj velikim emisijama
Usporedbe radi, u 1960-ima, godišnji porast količine ugljičnog dioksida prosječno je iznosio 0,8 ppm, 1,6 ppm u 1980-ima i 2,0 ppm u 2000-ima. U posljednjem desetljeću godišnji porast prosječno je iznosio 2,4 ppm.
Uzrok tomu je emisija ugljičnog dioksida koja je potekla izravno od čovjekovog rada u smislu proizvodnje energije, prijevoza i industrije. Do sada su globalni pokušaji da se obuzdaju tako velike emisije bili ograničeni.
"Obzirom na podatke o količini ugljičnog dioksida, vidljivo je da nema napretka u smanjenju štetnih emisija", rekao je Pieter Tans, viši znanstvenik laboratorija pri Nacionalnoj oceanskoj i atmosferskaoj administraciji (NOAA). "Iz godine u godinu nastavljamo osuđivati našu planetu na globalno zatopljenje, podizanje razine mora i ekstremne vremenske uvjete".
Izolacija nije imala velikog utjecaja
Epidemija koronavirusa uzrokovala je pad globalne ekonomije u svim sektorima pa su stoga i dnevne emisije ugljičnog dioksida bile puno manje u većini sektora u 2020. godini. Iako je drastično smanjenje nastupilo u ožujku, travnju i svibnju, nije riječ o dugotrajnom padu, a popuštanjem mjera s ciljem da obnovi svjetska ekonomija, vrlo je vjerojatno i da se on neće nastaviti.
"Ljudi će možda biti iznenađeni što mjere izolacije nisu imale velikog utjecaja na smanjenje količine ugljičnog dioksida u atmosferi", rekao je geokemičar Ralph Keeling, voditelj Scrippsovog oceanografskog programa na Mauna Loi.
Usporedio je porast količine ugljičnog dioksida s odlagalištima otpada. "Koliko god se trudili da ga ispraznimo, on se nastavlja puniti".
Najstarije mjerenje
Mjerenja na Mauna Loi su započela 1958. godine, a od 1974. Nacionalna oceanska i atmosferska administracija (NOAA) i dva istraživačka instituta rade koplementarna neovisna mjerenja.
Ovo je najduže neometano praćenje atmosferskog ugljičnog dioksida
u svijetu.
Mjerenja je započeo američki znanstvenik Charles David Keeling,
koji je prvi uočio da količina ugljičnog dioksida postupno raste
iz godine u godinu.