Njezina priča počinje kada se nakon propalog braka i razvoda u Crnoj Gori vratila u Beograd s najmlađom kćeri, dok su joj sin i druga kći ostale s ocem u Herceg Novom.
Posao u pizzeriji
"Crnogorci imaju svoje običaje, navike, nije to moglo funkcionirati. On je živio momačkim životom, stalno je putovao, a bavio se i streljaštvom. Nisam više mogla izdržati i sporazumno smo se razveli. Sud mi je dodijelio jednu kći i odlazim s njom u Beograd nadajući se da ću naći neki pristojan posao i kasnije dovesti i drugo dvoje djece", kazala je ova nesretna žena za beogradski Telegraf.
Radila je razne poslove, nastojeći zaraditi što je više mogla kako bi djeci koja su ostala s bivšim mužem slala novac. Nakon nekog vremena dobila je ponudu za posao u pizzeriji blizu stana u kojem je živjela. Posao je prihvatila, pa nakon nekog vremena dala otkaz, a zatim se ponovno, na nagovor vlasnika, vratila. Tada se počelo događati nešto što će joj uskoro promijeniti život iz korijena.
Zagonetni gost
"Nakon nekog vremena pojavljuje se osoba koja počinje svaki dan dolazziti u pizzeriju radeći uvijek isto: naručuje espresso s mlijekom, ispuši dvije-tri cigarete i gleda u jednu točku. Odmah sam vidjela da tu nešto nije u redu, ali što ću, svatko mora raditi svoj posao. Htio je taj redoviti gost i častiti, ali sam mu bakšiš vraćala do zadnjeg novčića i nisam željela produbljivati komunikaciju s njim", kazala je za Telegraf.
Vikendom je u istoj pizzeriji radila i njezina kolegica s kojom su je, zbog slične firzure i tjelesne građe, mnogi zamijenjivali. Onaj stalni gost često se raspitivao za tu Jeleninu kolegicu, a uskoro se dogodilo nešto strašno.
Pucanj u mraku
"Valjda je u njemu kuljao taj bijes, ne znam što se događalo. Te večeri 26. lipnja 2011. godine oko pola 11 stigla je narudžba iz susjednog kafića i ja se prijavim da im je odnesem. Dio puta od pizzerije do kafića je u polumraku jer je slaba rasvjeta koja jedva dopire s autoputa. Vraćajući se iz kafića ka pizzeriji, taman da zamaknem iz mraka, čujem: "Što si mi onaj dan stavila u kavu, pa sam išao u WC?" i čujem repetiranje pištolja. Dok sam se okrenula da vidim tko je, pištolj je već opalio…", sjeća se nesretna žena.
Pogođena metkom pala je ne lijevi bok i ulična rasvjeta joj je tada osvijetlila lice.
"On je prišao i prislonio mi pištolj na čelo i ponovno rekao: “Tko ti je rekao da mi onaj dan staviš u kavu”… Ne mogu ga citirati jer u tom trenutku razmišljate kako da se obratite osobi za koju niste sigurni kako će dalje reagirati. Onda mi je prislonio pištolj na glavu i rekao: "Sada ću ti pucati u glavu”, na što sam uzvratila: “Nemoj, molim te, imam troje djece".
Kasno shvatio grešku
"Je li on na to reagirao ili je, vidjevši mi lice, shvatio da nisam ona koju je tražio, ali tada se udaljio. Prije toga mi je gazio desnu ruku, a na lijevu sam pala, pa mi je neposredno nakon toga funkcionirala samo lijeva ruka, bila sam skroz nepokretna", prepričava strašni događaj koji joj je promijenio život.
Policija je ubrzo stigla i razoružala napadača koji nije ni pokušao bježati. Poslije su joj rekli da je čak otišao u kafić i rekao da zovu Hitnu pomoć.
"Poslije nekoliko minuta se vratio i, nećete vjerovati, rekao mi: “Okreni se na bok da ne iskrvariš”.
Jelena je nakon toga ostala nepokretna. Operirana su joj jetra i odstranjen dio plućnog krila. Njenim roditeljima liječnici su isprva rekli da su male šanse da preživi.
Operacija u Kijevu
"Poslije operacija sam dva-tri mjeseca imala temperaturu. Najteže mi je bilo kad su mi donijeli kolica, do tada ničega nisam bila svjesna – tu je za mene bio smak svijeta", kaže.
Osuđena na stalne boravke u bolnicama, najmlađu je kći poslala da živi s bratom, sestrom i ocem u Crnoj Gori. Nakon nekoliko operacija i rehabilitacija preko interenta je pronašla kliniku u Kijevu koja radi s matičnim stanicama., Uspjela je skupiti 10.000 eura od rodbine, prijatelja putem Facebooka i humanitarnih akcija, pa 2014. odlazi u Ukrajinu. To se pokazalo dobrom odlukom jer joj se potom vratio osjećaj niže do kukova i zdjeličnog dijela.
Htjela bi ga pitati 'Zašto?'
"Svakodnevno već četiri godine imam bolove koji su na granici izdržljivosti, a povremeno tijekom dana i pređu tu granicu, pa se moram skoncentrirati da ih suzbijem. Ako sam za šest mejseci vježbajući uspjela vratiti ruku, za ovu ozljedu treba mnogo više", kaže Jelena koja unatoč svemu ne želi odustati.
Sudski postupak za naknadu štete, bez obzira na jasne okolnosti, još je u tijeku, a napadač je proglašen neubrojivim i nalazi se u zatvoskom odjelu psihijatrije.
"Voljela bih ga posjetiti i pitati 'Zašto'? Novce od naknade ne mogu mi vratiti sve što sam propustila, normalan život, a ponajviše djecu jer nisam u stanju pratiti njihovo odrastanje", kaže na kraju.
