Čini se kako kriza u Venezueli sve više sliči krizama iz doba Hladnoga rata: s jedne strane Kremlj podržava venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura, dok Washington podupire Juana Guaida, samoproglašenog privremenog predsjednika, piše CNN.
Na prvi pogled, priča ima sve elemente špijunskog trilera. Proteklih su dana kružile glasine o ruskim plaćenicima u Caracasu, masovnom transportu zlatnih poluga iz Venezuele u Rusiju te zavjereničkim pričama o pripremama atentata na Madura.
Sličnosti s Kubanskom krizom iz 1962. godine
Maduro u toj drami sebe predstavlja kao ovodobnog Fidela Castra. U intervjuu ruskoj državnoj agenciji RIA, Maduro je govorio da ga Amerikanci žele ubiti.
"Nema sumnje da je Donald Trump dao nalog kolumbijskoj vladi ili kolumbijskoj mafiji da me ubiju", kazao je, a sve je to zvučalo poput neke od davnih epizoda o neuspjelim CIA-inim atentatima na Fidela Castra.
Je li Venezuela još jedna arena za sukob Rusije i SAD-a?
Međutim, kriza u Venezueli ima nekih sličnosti s čuvenom Kubanskom krizom kada je 1962. godine Hladni rat bio na vrhuncu, a svijet na rubu pravog, nuklearnog rata. Koncem prošle godine ruski stručnjaci za nuklearno oružje doputovali su u Venezuelu signalizirajući time da je ruski predsjednik Vladimir Putin spreman zaigrati ratnu igru u američkom dvorištu. Hoćemo li, dakle, u eri Netflixa gledati remake invazije u Zaljevu svinja iz 1961. godine (neuspjeli pokušaj Amerikanaca da svrgnu kubanskog vođu Castra, nap.a.) - pita se CNN. I je li Venezuela još jedna arena za sukob Rusije i SAD, u kakvoj su Moskva i Washington nedavno već bili u građanskom ratu u Siriji?
Moskva gleda Venezuelu kao mjesto ekonomskih interesa
Naravno, Madurove teorije zavjere i njegova retorika kojom se suprotstavlja američkom neokolonijalizmu podsjećaju na stare konflikte između SAD-a i SSSR-a u Latinskoj Americi. No, razlika je u tome što Moskva danas ne podupire vladu u Caracasu kako bi širila ideje marksizma nego Venezuelu ponajprije gleda kao mjesto ekonomskih interesa.
Moskva uspoređuje oporbu u Venezueli s onom u Ukrajini
Ruska državna naftna tvrtka Rosneft bila je glavni financijer Madurove vlade, a Rusija i Rosneft dale su Venezueli kredite koji se broje u milijardama. Venezuelska državna naftna tvrtka PDVSA otplaćuje te kredite pošiljkama nafte. Ode li Maduro, Rusija će ondje izgubiti svoje poslove i ulaganja.
U svome istraživačkom radu objavljenom prošle godine, analitičarka Julia Gurganus istaknula je kako se Venezuela "oslanjala na Rosneft za plaćanje budućih isporuka nafte kako bi ispunila svoje financijske obveze i prodavala venezuelansku naftu rafinerijama u SAD i drugim zemljama".
No, osim ekonomske postoji i geopolitička dimenzija ruskog interesa za održavanje Nicolasa Madura na vlasti. Ruska državna televizija posljednjih je dana prenosila vijesti o krizi u Venezueli kao američko-ruskom sukobu, uspoređujući Guaida i ustanak venezuelanske oporbe s onom u Ukrajini u vrijeme Euromajdana, revolucije u Kijevu 2014. ili pak s Arapskim proljećem koje je, među ostalim, rezultiralo svrgavanjem libijskog vođe Moammara Gadafija.
Takva retorika odražava službene staviove Rusije u kojima Kremlj redovito optužuje SAD za provođenje politike nelegalnih promjena vlasti tzv. "obojenim revolucijama" s ciljem rušenja svih režima u svijetu koji nisu po volji Washingtona.
Rusija pokazuje da može izazvati nevolje u američkom dvorištu
"Još od vremena Georgea W. Busha, obojene ili cvjetne revolucije neuralgična su tema za Kremlj", kazao je za CNN Andrew Weiss iz zaklade Carnegie za međunarodni mir. Usto, Weiss ističe još jedan razlog ruske podrške Maduru: pokazati globalni doseg Moskve.
Po njegovom mišljenju, Rusija zvecka oružjem i glumi veću ulogu u Latinskoj Americi nego što je doista ima samo kako bi pokazala da može izazvati nevolje u američkom dvorištu. No, Venezuela je daleko od ruskih granica, a Moskva više nema svoje vojne baze na zapadnoj hemisferi. No, to ipak ne obeshrabruje one koji šire razne teorije zavjere, uključujući i samog Madura. On, primjerice, nije opovrgnuo glasine da mu zaštitu pružaju i ruski plaćenici, pripadnici privatnih oružanih postrojbi, već je na novinarsko pitanje o tome samo kratko odgovorio "Nemam komentara".
Rusija ima iskustva u angažiranju plaćenih vojnika za svoje vanjskopolitičke ciljeve. Ruska vlada nikada nije u potpunosti i službeno priznala postojanje privatnih vojnih tvrtki poput Wagnera, tajnovite ruske tvrtke koju je američko ministarstvo financija stavilo pod sankcije zbog novačenja plaćenika za rat u Ukrajini. Ruska strana, naravno, opovrgava bilo kakav angažman privatnih vojski u Venezueli rekavši kako Maduro ima dovoljno pripadnika venezuelanske vojske na svojoj strani.
