Bryon Widner od svoje 14. godine bio je skinhead koji je često bježao od kuće. S 15 se počeo tetovirati simbole nacizma, rasizma i pripadnosti bandi. S 19 su, zbog izgleda, svi zazirali od njega te ga izbjegavali. No, jedna žena ga je natjerala na drastičnu i bolnu promjenu.
Naime, kad je upoznao Julie, odlučio je stati svome dotadašnjem životu na kraj i podvrgnuti se uklanjanju tetovaža, piše Kurir. Djevojku koja je s 13 godina završila na cesti, upoznao je na jednom koncertu. Od toga ne bi bilo ništa da se jedne večeri nije vratio polumrtav od alkohola i tučnjave. U to je vrijeme pio i po 30 piva na dan, a to je znao "začiniti" i s pokojom bocom viskija. Počeo je s njom razgovarati, otkrivajući joj svoje sumnje i želju da umre jer je jedino u tome vidio način da se izvuče iz neonacističkog kulta. U posljednjem ju je razgovoru zaprosio, na što je ona pristala.
Nije nikog mrzio
Widner je sam priznao kako je bio užasno nesretno dijete, jer se krivio za raspad obitelji, no dodao je kako zapravo nikog nije mrzio. Kao tinejdžer je postao dijelom Outlaw Hammerskinsa, bande koja je počinila mnoga zvjerstva, pa i ubojstva. S 27 godina je bio na vrhuncu ozloglašenosti, no na kraju je prelomio.
"Više nisam to gledao na taj način. Poznavao sam puno bijelaca koji su bili takvi gadovi da više nisam mogao reći 'OK, svaki bijelac je superiorniji od svakog crnca'", zaključio je Widner.
Htio se politi kiselinom
Pobjegli su na drugi kraj države kako bi se brinuli o troje djece i kako bi Bryon pronašao posao. No, nitko ga nije htio zaposliti zbog njegova izgleda. U međuvremenu su dobili još jedno dijete, a i neonacisti su ih otkrili te im telefonom prijetili zbog izdaje. Htio je lice natopiti kiselinom kako bi uklonio tetovaže, a tada je Julie zatražila pomoć od organizacije Southern Poverty Law Center, kako bi pronašli donatore koji će platiti 35.000 dolara za lasersko uklanjanje tetovaža.
Iako se ta organizacija, između ostalog, bavila i pomaganjem "skinsima" da pobjegnu iz bande, nisu mogli vjerovati da se jedan od najozloglašenijih odlučio na takvu promjenu. No, 2009. Widner je bio na rubu, a uskoro se pojavila i donatorica koja je od njega tražila da nakon tretmana ode na rehabilitaciju, na što je on i pristao.
Nije odustao
Odradio je 25 tretmana prženja lica laserom u klinici u Nashvilleu. Nije odustao ni kad mu je liječnik rekao da će ga to boljeti "poput najgorih opeklina od sunca", niti kad je shvatio da je to najgora bol koju je osjetio, iako je mlatio i bio premlaćivan skoro cijelog života. Njegova supruga i spasiteljica sa suzama u očima vozila ga je s tretmana natečene glave pune plikova od opekotina i obramrlog od boli. Ali, on je ustrajao.
"Znao sam da bez toga neću moći normalno živjeti. Nisam htio da moj sin gleda takvo lice svoga oca. Bol sam shvaćao kao cijenu za svu patnju koju sam nanio ljudima", govorio je Widner.
