preživljavaju na lišću /

Potresna životna ispovijest: Oboje njegovo djece je umiralo od posljedica gladi. Mogao je spasiti samo jedno...

Image
Foto: AP Images

U toj državi trenutno traje najveća humanitarna kriza na svijetu uzrokovana građanskim ratom i otežanim priljevom humanitarne pomoći.

31.10.2021.
12:51
AP Images
VOYO logo

Dok se većina čovječanstva i dalje bori protiv pandemijske krize u nekim zakutcima svijeta stanovništvo nema vremena za razmišljanje o koronavirusu. Na listi problema najsiromašnijih, ratom pogođenih, država, pandemija se nalazi pri samom dnu liste problema s kojima se stanovništvo suočava na dnevnoj bazi.

Jedna od njih je Jemen, država u kojoj se trenutno odvija najveća humanitarna kriza na svijetu, gdje trenutno otprilike 2,3 milijuna djece pati od gladi, dok se njih 400 tisuća nalazi u ozbiljnom riziku od akutnih posljedica gladi i smrti. Zemlja je to s više milijuna tužnih priča, od kojih je samo jedna nedavno ispričana u zapadnim medijima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

The Washington post prenio je ispovijest iz malenog sela Moulis na sjeverozapadu Yemena, o ocu koji je morao birati koje će od svoje dvoje djece spasiti od smrti.

Dobio novac, ali samo za jedno dijete

Najmlađa djeca Mohammeda Fulait Ahmed patila su od ozbiljnih posljedica gladi. Njihova je mala tijela izjedala vrućica, a pluća su im se borila za dah. Obitelj je bila bez ijednog novčića, a bolnica je bila udaljena tri sata vožnje. Put do nje koštao bi dvanaesteročlanu obitelj više nego što je Mohammed zaradio u nekoliko mjeseci.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Očajnički tražeći pomoć, molio je lokalnog poduzetnika da mu posuti novac u vrijednosti otprilike 50 američkih dolara – iznos koji je bio dovoljan da samo jedno od dvoje bolesne djece odveze u grad. Drugo dijete trebalo bi ostati u selu prepušteno sudbini.

Mohammed je svaki dan bio suočen s istom dilemom, da li da pojede svoju dnevnu porciju hrane, ili da posti kako bi njegova djeca dobila koji komadić više. Vagao je je li mu pametnije tražiti posao, za koji zna da u trenutnoj situaciji neće naći, ili mu je pametnije potražiti khat, biljku koja sadrži narkotičke tvari, čiji je učinak sličan djelovanju amfetamina, a poznata je po tome da ublažava glad. Oni koji uspiju užicati malo ove biljke, obično je kasnije preprodaju za sitniš.

Sada je došlo do toga da mora birati između svoje dvoje devetomjesečne djece, od kojih je po jedno rodila jedna od njegove dvije žene. Prvi se razbolio dječak Ali, kojem su se simptomi naglo pogoršali. Dan prije odlaska u bolnicu oči su mu se zatvorile i od tada ih nije otvorio. Djevojčica Reena bila je sve slabija, no još uvijek pri svijesti.

Image
Foto: AP Images

Jemen: Pothranjeni dječak sjedi na bolničkom krevetu

Odlučio je bolničku skrb treba njegovo bolesnije dijete, Ali. Sa suprugom Anisom umotao je dječaka u krpe i krenuo nizbrdo prema cesti, gdje se nadao pronaći prijevoz u grad. Na istoj je cesti nekoć s ostalim radnicima čekao kamione koji su ih prevozili na posao. No, s obzirom na to da građevinski projekti na kojima su radnici radili obustavili, a zaposlenja u zemljoradnji nije bilo dovoljno, mnogi su kamioni prestali voziti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Umro mi je u rukama'

Mohammed i Amina ipak su pronašli mjesta u kamionetu koji ih je preveo do Hajjaha, glavnog grada provincije. Njegova se druga supruga, Bushra, kod kuće brinula za ostalo osmero djece koja su se svakog jutra budila plačući od gladi. Nitko u obitelji ne posjeduje telefon, tako da nije mogla javiti da se Reeni stanje pogoršava, kao ni primiti vijesti o Alijevom liječenju.

"Bojala sam se da će on umrijeti tamo, a ona ovdje", prisjetila se Bushra za The Washingtom post.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada su konačno stigli do bolnice, dijagnoza nije bila dobra. Ali je bio ozbiljno pothranjen, a dobio je i infekciju prsnog koša. Četiri dana nakon što je primljen u bolnicu, dječak je preminuo.

"Umro mi je u rukama. Zagrlila sam ga i poljubila i to je bilo to", ispričala je Anisa.

Dječaka su pokopali u malom grobu iza kuće, prekrivenom zemljom i grančicama. Nakon nekoliko dana, Reenine oči također su se zatvorile kao i Alijeve prije nego što je prevezen u bolnicu, no djevojčica je još uvijek bila živa. No, s obzirom na to da su ostali stanovnici sela bili jednako siromašni kao i Mohammedova obitelj, nije više bilo novca za posuditi.

Sljedećeg je dana Bushra vani na natri kuhala tri lista koje lokalno stanovništvo naziva halas. Lišće u vodi omekša i pretvori se u gusto varivo koje obitelj jede za ručak. Djeca tada sjedaju oko lonca, umaču prste u juhu i ližu prste, dok sadržaj lonca ne nestane. Reena je tada već bila u nesvijesti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Kada bismo imali novaca, odveli bismo je u bolnicu", rekla je Bushra, a Mohammad je dodao da će ovako vjerojatno umrijeti ovdje.

Tog su popodneva novinari The Washington posta stigli u selo. Nakon što su čuli za stanje u kojem se djevojčica nalazi, dogovorili su besplatan prijevoz za nju, Mohammada i Bushru u bolnicu. Prognoza je bila mnogo optimističnija nego za dječaka, a liječnici su rekli da će preživjeti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Preživljavaju na kuhanom lišću

Glad u Jemenu prouzročena je isključivo ljudskim faktorom, pošto ne vlada nestašica hrane već samo teško siromaštvo. Od kada je 2015. godine u zemlji počeo građanski rat, Jemen je postao pakao za stanovništvo, pogotovo djecu. U funkciji je samo polovica zdravstvenih ustanova, a mnogo zdravstveni radnici nisu primili puno plaću nekoliko godina.

Cijene goriva i hrane odletjele su u nebo, a stanovništvo je masovno ostalo bez posla zbog čega odjednom nisu mogli kupiti osnovne namirnice poput riže i povrća. Zbog surove gladi mnoge žene ne mogu ni dojiti svoju djecu, pa je stopa smrti dojenčadi vrlo visoka. Zbog toga mnoge obitelji preživljavaju doslovno od malo kuhanog lišća. Ove je godine humanitarna kriza pod utjecajem pandemije i nemogućnosti isporuke redovite pomoći poprimila katastrofalne razmjere, a humanitarnu pomoć trenutno treba najmanje 21 milijun ljudi u zemlji.

sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo