Smrt u izolaciji. Usamljena, nijema, digitalna. Zabrana opraštanja od umirućih u bolnicama i staračkim domovima mnoge članove obitelji dovodi do očaja. Oni se nadaju novim, ljudskijim pravilima, piše Deutsche Welle.
"Poznajem mnoge ljude koji se nisu mogli oprostiti od preminulog oca ili majke", rekao je nedavno Francesco Beschi, biskup iz Bergama, u intervjuu za njemački list Die Zeit.
Mobitel na lijesu
Potkraj ožujka on je na groblju u Bergamu molio za više od 1800 umrlih i članove njihovih obitelji koji se nisu mogli oprostiti od svojih najmilijih.
"One koji gledaju kako njihovi najdraži odjednom nestaju ne smijemo ostaviti same s njihovom boli", upozorio je biskup.
No baš to se događa. Tugovanje u doba korone od članova obitelji i umirućih zahtijeva ono nemoguće: oni se ne mogu i ne smiju oprostiti jedni od drugih. Ni u bolnicama niti u staračkim domovima. Posljednji izdisaj se registrira samo digitalno. Nitko umirućeg ne drži za ruku.
Izvještaj talijanske reporterke Francesce Borri, koja je 25. ožujka u zaštitnom odijelu posjetila odjel za intenzivnu njegu u poliklinici San Pietro, izazvao je jezu: "U Bergamu se umire usamljeno. I usamljeno se sahranjuje, dok svećenik blagoslivlja lijes na kojem leži mobitel kako bi obitelj mogla slušati", napisala je reporterka u talijanskom listu Il Fatto quotidiano.
No to nije tako samo u Italiji. I u drugim zemljama pogođenima pandemijom, pa i u Njemačkoj, osobno opraštanje od umirućeg dopušteno je samo u izuzetnim slučajevima.
Osjećaj krivnje i bol
Ni na grobljima u kapelicama više nisu dopuštene mise. Posljednji ispraćaj pokojnika je moguć samo pod vedrim nebom, u nazočnosti maksimalno petero do 20 osoba, uključujući i pogrebnika, svećenika i one koji nose lijes. Na portalu njemačkog Saveza pogrebnika su navedena različita pravila za svaku njemačku saveznu pokrajinu.
Za članove obitelji koji se od pokojnika nisu mogli oprostiti ni u njegovim posljednjim trenucima u bolnici to je dodatni udarac. Jedan 86-godišnji glazbenik iz Hamburga, koji nije smio nazočiti pogrebu svog brata, ima grižnju savjesti.
"Svaki dan mislim da sam ipak trebao otići, unatoč tome što spadam u rizičnu skupinu", rekao je za DW.
Nisu samo članovi obitelji ti koji se nadaju ublažavanju strogih pravila.
"Mi se jako zalažemo za to da se dopuste posjeti u takvim slučajevima", rekla je Mathilde Langendorf iz njemačkog Caritasa za DW. Ona dodaje da je tema praćenja ljudi u njihovim posljednjim trenucima života važna upravo za katoličke ustanove.
'Situacija je krajnje teška'
I Njemačko udruženje bolnica priznaje da je "situacija za mnoge pacijente i članove njihovih obitelji trenutačno, na žalost, krajnje teška". Predstavnik udruženja kaže: "Većina bolnica sada znatno ograničava mogućnosti posjeta kako bi spriječile unošenje virusa."
U Njemačkoj nema jedinstvenih pravila što se tiče posjeta u bolnicama i staračkim domovima. Većina ustanova ravna se prema preporuci Instituta Robert Koch. Dopuštenje za izuzetke se "od slučaja do slučaja" može zatražiti u zavodima za zdravstvo. Kod mnogih članova obitelji ta zabrana opraštanja od umirućeg cijeloga života izaziva bol i osjećaj krivnje.
"Ako niste u posljednjim trenucima sa svojim članom obitelji, to se u našoj kulturi doživljava kao nepoštivanje obiteljskih obveza", smatra psiholog Javier Barbero, član španjolskog Društva za palijativnu medicinu.
April 8, 2020, Barcelona, Spain: A worker moves coffins of people killed by coronavirus in a parking lot turned into a morgue...Coronavirus outbreak in Spain has already killed 14,659 people. The large number of deaths has forced Eurocoffin, the main coffin factory in Catalonia, to triple its production, from 50 to 150 coffins per day. Isolation and quarantine prevent family members from gettting infected or infect others. In Spain today, the pandemic leaves numbers of 146,690 infected and 48,021 recovered., Image: 513145938, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Pablo Miranzo / Zuma Press / Profimedia
Sućut preko Interneta
"Bez nazočnosti tijekom posljednjih trenutaka i obreda čini se kao da se ništa nije dogodilo. Dobiva se osjećaj nestvarnosti", objasnio je Barbero u razgovoru za španjolski list El Pais.
On je zajedno sa 60 psihologa i pojedinim pogrebnim poduzećima u Madridu organizirao podršku članovima obitelji umrlih tako što se na njihova pitanja, želje i strahove odgovara preko elektroničke pošte. U Italiji su se mnoge bolnice uključile u kampanju "Pravo na posljednji pozdrav". Ta inicijativa Demokratske stranke (PD) prikuplja prijenosna računala koja u bolnicama dijeli umirućima kako bi se barem digitalno mogli oprostiti od svojih najmilijih.
Pogreb s mikrofonom
Mathilde Langendorf iz njemačkog Caritasa zalaže se za to da se članovima obitelji barem omogući dolazak u bolnice i staračke domove u zaštitnoj odjeći. Ona priznaje da je to trenutačno teško ostvariti budući da zaštitne odjeće nema dovoljno čak ni za bolničko osoblje.
U pogrebničkoj branši, koja je u Njemačkoj proglašena relevantnom za funkcioniranje cijelog sustava, pojedinci pokušavaju što velikodušnije tumačiti stroge propise. Tako korištenje uređaja za spuštanje lijesa u zemlju omogućava veći broj sudionika pogreba, budući da više nisu potrebni nosači lijesa.
"Na grobu se mogu postaviti mikrofoni kako bi se pogreb mogao pratiti i na udaljenosti od 600 metara", priča jedan pogrebnik koji je želio ostati anoniman. Naime, nikome se ne zabranjuje da na većoj udaljenosti stoji negdje na groblju.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
