Preporuka njemačke kancelarke Angele Merkel - podsjetimo; kćerke protestantskog pastora - je zaprepastila i Katoličku i Protestantsku crkvu u Njemačkoj: u dogovoru s čelnicima pokrajinskih vlada je isprva bio preporučen "potpuni" lockdown preko dana Uskrsa. Uključujući i službe Božje: službena zabrana bi bilo opasno zadiranje u ustavno zajamčenu slobodu vjeroispovijesti, ali je svakako "preporučeno" da se i mise služe samo "virtualno", piše Christoph Strack za Deutsche Welle.
Makar je vjernicima "draži" blagdan Božića, Crkva nas uči: svi smo rođeni, ali Uskrs je pobjeda sina Božjeg nad smrću i put vjernika u život vječni. Protestantima je izuzetan blagdan već i Veliki petak, dana kad se vjeruje da je Isus raspet na križu, ali Uskrs je najveći blagdan za sve kršćanske crkve kad su na misu znali dolaziti i vjernici koji inače gotovo nikad ne idu u crkvu.
No u doba korone su i mise postale "problem". Predstojnik Evangeličke crkve u Njemačkoj Heinrich Bedford-Strohm je samo dan prije izjave kancelarke izjavio kako su mnogi župnici učinili sve kako bi vjernici u crkvama bili sigurni od virusa. Klupe su razmaknute i pazi se na udaljenost, umjesto svete vodice su sredstava za dezinfekciju, nema pjesme... "Higijenski koncept crkava se dokazao uspješnim", kaže Bedford-Strohm.
Nije važno što misle svećenici
Potpuni "Uskršnji lockdown" je povučen, ali ne zbog prosvjeda Crkava nego predstavnika njemačke industrije i privrede. Jer njemačke crkve su prazne i bez korone, a njihov utjecaj na društvo i politiku je sve manji. Bavarski političar i ministar unutrašnjih poslova Seehofer se ljutio što je takva ideja o samo "virtualnoj" proslavi Uskrsa uopće tako olako izrečena "od neke stranke sa 'k' u imenu" (Kršćansko-demokratska unija, CDU). Ali makar crkve u ovoj zemlji upravljaju čitavim mnoštvom socijalnih institucija kao što su dječji vrtići, škole, bolnice, starački domovi i savjetovališta svih vrsta, njihov utjecaj je sve manji.
Razlog je svakako što je i vjernika sve manje: dugo vremena je otprilike vrijedilo načelo "trećina-trećina-trećina" - po trećina stanovništva su katolici i protestanti, a trećina nije u nekoj crkvi. Već 2019. je u Njemačkoj bilo 22,6 milijuna katolika, 20,7 milijuna građana su bili u nekoj od evangeličkih crkava, a tu je i oko dva milijuna pravoslavnih. Ukupno je to 45,75 milijuna kršćana što je još samo oko 52% stanovništva.
Još uvijek je oko 14.000 protestantskih i oko 10.000 katoličkih župa u Njemačkoj, ali golema većina se muči naći i svećenike i vjernike - i novac. Rasipnost bivšeg biskupa Limburga Tebartza van Elsta koji si je 2013. dao sagraditi velebnu rezidenciju i od novca namijenjenog potpori siromašnima je već izazvalo ogorčenje i odlazak vjernika iz Crkve.
Povjerenje je izgubljeno
Ali novac - i crkveni porez koji u Njemačkoj ubire država u ime Crkava pa tako onda raspolaže i preciznim podacima koliko je vjernika u ovoj zemlji - je tek sporedan razlog zašto Nijemci masovno okreću leđa Crkvi. Najveći val napuštanja Crkve se dogodio zbog silnog broja skandala oko spolnog napastovanja malodobnika, a tim skandalima još nije došao kraj: to sad vidimo i u Kölnu gdje je tamošnji kardinal Woelki tek nakon golemog pritiska vjernika ipak objavio izvješće o slučajevima zlostavljanja u nedavnoj prošlosti i poslao čitav niz dužnosnika te nadbiskupije "na odmor". Ali i to se dogodilo tek nakon što su čak i njegovi župnici objavili otvoreno pismo kako više nisu u stanju objašnjavati vjernicima, zašto kardinal ne želi reći istinu i kazniti počinitelje.
Izvješće jednog odvjetničkog ureda sad jest objavljeno, ali je malo vjerojatno kako će se bivši vjernici koji su u međuvremenu napustili Crkvu, ikad više vratiti: "Tko jednom prekine svoju sponu s Crkvom, kod njega najvjerojatnije i popušta njegova religioznost", kaže sociolog religije iz Münstera Detlef Pollack u katoličkom listu Tagespost.
Jer upravo to je najveći problem Crkve u Njemačkoj: naraštaji kojima je Crkva još bila odrednica i osobnog i društvenog života polako odumire, a mlađe generacije jednostavno ne razumiju što bi uopće trebali očekivati od Crkve. Pogotovo kad je riječ o Katoličkoj crkvi, njen odnos na primjer prema kontroli začeća je jednostavno za mlade neprihvatljiv.
Što opet hoće ti Nijemci?
U Vatikanu s druge strane jedva ima sluha za Njemačku i njene vjernike. Katolička crkva je međunarodni koncern i za mnoštvo i biskupa i vjernika Afrike ili Azije je potpuno nerazumljivo zašto njemački vjernici uopće ustraju u pitanjima poput bračne veze homoseksualnih parova. A tu je još čitavo mnoštvo pitanja koja u ovoj Crkvi ne nalaze na razumijevanje: što s vjernicima kojima je brak ipak propao, što s vjernicima gdje su partneri pripadnici različitih crkava...
Upravo na početku Velikog tjedna je tim "savjetima" za virtualne uskršnje obrede i Crkvama postalo jasno koliko je malen njihov utjecaj na njemačko društvo - pogotovo sad u pandemiji. U ne tako davno doba su se na takve pošasti u crkvama organizirale procesije i služile posebne mise - što, mora se priznati, definitivno nije dobar način kako se može obuzdati širenje nekog virusa i bolesti.
Vjera nikad nije dala odgovor, zašto Bog dopušta toliko zlo i nedaću. Ali crkva jest bilo mjesto gdje se mogla barem potražiti utjeha u samoći, nevoljama i beznađu - a toga u ovoj pandemiji ima na pretek. No vjere više nema.
