Odmah nakon izbora novih čelnika vodećih institucija EU-a, ugledni politički magazin Politico, krenuo je secirati dobitnike i gubitnike glavnih pozicija u Europskoj uniji. Nakon desetak pasusa, osvanulo je i ime premijera Andreja Plenkovića, i to u uskoj vezi s glavnim tajnikom Europske komisije. To i nije bila neka vijest, s obzirom na to da se već znalo da je Plenković pokušao doći do fotelje predsjednika Europskog vijeća. Podsjetimo, Financial Times je još 28. lipnja pisao o tome kako je Europska pučka stranka, osim Parlamenta, dobila poziciju predsjednika Europskog vijeća, a da su glavni favoriti Plenković i rumunjski predsjednik Klaus Iohannis.
No, sada se zna tko je lobirao za Plenkovića, a naslućuju se i razlozi zašto u tome nije uspio. Politico se osvrnuo na neke ranije manevre Martina Selmayra prilikom odlučivanja o vodećim ljudima u EU-u. Čini se kako je upravo njegov raniji uspjeh koštao premijera neuspjeha.
'Uhljebio' samog sebe
"Komisijin moćni generalni tajnik obično na kraju izbori što želi i moglo bi se dogoditi da završi na vrhu WTO-a ili kao trn i brexitovskoj Britaniji na mjestu veleposlanika EU-a u Londonu. Ali, zasad je on gubitnik. Nije uspio izboriti se za mjesto predsjednika Europske komisije za svog prijatelja, hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Drugi Nijemac na čelu Komisije uz Ursulu von der Leyen, prekršio bi nepisana pravila EU-a. Štoviše, najsigurniji način da Ursula von der Leyen osvoji potporu u Europskom parlamentu bio bi ponuditi Selmayrovu glavu na tanjuru, što su članovi EP-a željeli godinama", seciraju analitičari Politica.
Motiva za takav potez je unutar briselskih krugova mnogo. Naime, prema njegovoj preporuci je kao šef Europske komisije prije pet godina postavljen Jean-Claude Juncker. Vještim manevrima uspio je ishoditi ovu odluku pored Angele Merkel i drugih visokih dužnosnika koji su bili protiv. No, bio je još snalažljiviji, jer je, dok su se svi bavili Junckerom, lobiranjem uspio sebe postaviti na mjesto glavnog tajnika Komisije, što su mu kasnije mnogi zamjerili.
"Mnogi kojima se zamjerio, kao da su se zavjetovali ograničiti njegovu moć, uključujući vjerojatno i francuskog predsjednika Macrona kojemu se od početka nije sviđalo da stranački operativac europskih pučana postaje glavni javni službenik EU-a. Stoga je podrška takvog saveznika za Plenkovića bila i korisna i opasna, dvosjekli mač", napisao je Tomislav Krasnec u svojoj analizi u Večernjem listu. I Slovenci imaju zamjerke na rad Selmayra, jer smatraju da je upravo on "popustio stisak" oko Hrvatske prilikom izlaska iz arbitraže oko granice.
Dobri odnosi s Hrvatima
No, unatoč toj "podlosti", ne može se sakriti Selmayrov dobar odnos s Plenkovićem i hrvatskim diplomatskim establišmentom. Naime, on je bio šef ureda Viviane Reding, povjerenice za pravosuđe u vrijeme kada je Hrvatska prolazila proces ispunjavanja uvjeta za ulazak u EU. Najveći problemi su se javljali upravo na pravosuđu, pa nije čudo što je između njih dvojice uspostavljena dobra suradnja. Uz to, Plenković je imao dobru priliku za zbližavanjem kroz vanjskopolitički odbor, gdje je figurirao njemačkom zastupniku Elmaru Broku, s kojim je Selmayr u odličnim odnosima.
Možda je i to razlog što se Plenković nije htio "praviti važan" kandidaturom. Naime, neimenovani izvor iz Bruxellesa rekao je kako se on "nije nametao osobnim ambicijama, ali nije se protivio tome da ih netko drugi ističe". Cijela situacija je zapravo "dvosjekli mač" za Plenkovića, jer iza sebe ima moćnog dužnosnika s kojim je često surađivao, no vjerojatno će "platiti ceh" zbog vlastitog probitka. Pitanje je hoće li u svojoj izvjesnoj propasti za sobom povući i Plenkovića, koji iz godine u godinu stvara sve bolju reputaciju u europskim krugovima. Naime, Selmayru je stalo do toga da ima s kime raditi unutar europskih krugova te tako zadržati kakvu-takvu moć utjecaja. No, probleme bi mu mogla stvarati vjerojatno buduća predsjednica Komisije Ursula von der Leyen.
Labava podrška za von der Leyen
"Više diplomatskih izvora u Bruxellesu potvrđuje teoriju da Selmayr, s obzirom na to da je Nijemac, teško može ostati na poziciji glavnog tajnika Komisije ako predsjednik Europske komisije bude Nijemac, u prvom scenariju trebao je biti Manfred Weber, ili Njemica, kao što je sada Europsko vijeće nominiralo Ursulu von der Leyen. Isto tako vjerojatno ne bi mogao ostati ni da je Komisiju preuzeo netko od Macronovih liberala ili socijalist Timmermans, jer ga druge političke obitelji smatraju previše stranački obojenim za šefa nominalno nepristrane, stručne administracije. Selmayru je, prema toj teoriji, bilo jako stalo da predsjednik Komisije postane netko s kime on može raditi kao dosad s Junckerom", analizirao je Krasnec.
S obzirom na to da Ursula von der Leyen formalno još nije na čelu Europske komisije, jer je tek treba potvrditi Parlament, male nade tinjaju u Selmayru i Plenkoviću da bi se mogla dogoditi i rošada na drugim pozicijama. Iako pitanje je kolike su šanse da Ursula von der Leyen ne bude izabrana, jer zapravo Angela Merkel nema ništa protiv nje. Štoviše, ova je bila ministrica u njemačkoj Vladi 14 godina i to u tri resora. Ali, Njemačka je podijeljena, jer je oporbeni SPD, član Europskih socijalista u Parlamentu, smatra najslabijom ministricom, a računali su i na prolazak svog "spitzenkandidata" Fransa Timmermansa. Nju je zapravo na poziciju u Komisiji dovelo protivljenje članica Višegradske skupine i Viktora Orbana imenovanju Manfreda Webera. Takav "neobičan" rasplet, čini se, rezultat je kompromisa u kojima je Selmayr ovoga puta imao "najslabije karte".
